|
Preuzmite
rad u pdf formatu |
|
SZO
je svoje ciljeve za 21.vek usmerila na zdravlje i njegovo očuvanje.
U tom kontekstu, 2001. g. izdala je knjigu Međunarodna klasifikacija
funkcionisanja, nesposobnosti i zdravlja (MKF), koja obuhvata sve
aspekte ljudskog zdravlja, relevantne komponente vezane za zdravlje,
kao i područja povezana sa zdravljem. Uz pomoć MKF-a može se
proceniti zdravlje, kao i stanja vezana za zdravlje, sa svim
zdravstvenim okolnostima, tako da MKF ima univerzalnu primenu.
Najvažnija uloga MKF-a je da osigura jedinstven i standardizovan
jezik i okvir za opis zdravlja i zdravstvenog statusa. Ona, takođe,
definiše komponente zdravlja i neka stanja vezana za zdravle (kao
što su obrazovanje i rad).
Zdravstvena i područja vezana za zdravlje, koja su uključena u MKF,
opisana su kroz 2 osnovne liste: Funkcije i strukture tela i
Aktivnosti i učestvovanje. Kao i u ostalim klasifikacijama SZO,
koristi se standardizovani jezik koji omogućava uvid u zdravlje
širom sveta, u različitim naučnim disciplinama.
MKF klasifikacija je komplementarna sa MKF-10, pa se preporučuje
njihovo uporedno korišćenje. MKB-10 pruža „dijagnozu” bolesti,
oštećenja ili drugih zdravstvenih stanja, a ta se informacija
dopunjuje informacijama dobijenim iz MKF-a. MKF se ne bavi
etiologijom, već u svrhu olakšavanja proučavanja determinanti
zdravlja ili faktora rizika uključuje listu faktora okruženja koja
opisuje kontekst u kome osobe žive. Na taj način, informacije o
dijagnozi, zajedno sa informacijama o funkcionisanju, osiguravaju
jasniju sliku o zdravlju ljudi pojedinačno, kao i o zdravlju čitavih
populacija.
MKF klasifikacija je namenjena različitim strukturama i različitim
sektorima. Može biti od velike koristi u zdravstvenoj politici, za
poboljšanje kvaliteta rada i procenu ishoda u različitim kulturama.
Specifične svrhe MKB-a su sledeće:
- osiguravnje naučne baze za razumevanje i proučavanje
zdravlja i stanja, ishoda i determinanti povezanih sa zdravljem;
- opisivanje zdravlja i stanja koja su vezana za zdravlje,
čime povezuju zdravstveni profesionalci, istraživači, osobe koje
kreiraju javno-zdravstvenu politiku, kao i osobe sa
invaliditetima;
- omogućavnje upoređivanja podataka između država,
zdravstvenih disciplina i vremensko praćenje pruženih usluga;
- omogućavnje jedinstvenog načina šifriranja u zdravstvenom
informacionom sistemu.
MKF se može primenjivati na različite načine:
- kao statistički instrument za prikupljanje i čuvanje
podataka (u populacionim studijama i istraživanjima, kao i u
informacionim sistemima);
- kao istraživački instrument za merenje rezultata, merenje
kvaliteta života i faktora okruženja;
- kao klinički instrument za procenu potreba i izbor
odgovarajućeg lečenja kod specifičnih stanja, procenu
profesionalne sposobnosti, za rehabilitaciju i evaluaciju;
- kao instrument u socijlanoj politici – u planiranju
zdravstvenog osiguranja i kreiranju i primeni socijalne
politike;
- kao instrument u obrazovanju – u izradi nastavnog programa
za studente medicine i podizanju svesti o preduzimanju
odgovarajućih akcija u zajednici.
MKF se primenjuje u različitim sektorima, kao što su: zdravstveno
i socijalno osiguranje, rad, obrazovanje, ekonomija, socijalna
politika i opšte zakonodavstvo.
MKF je odgovarajući instrument za sprovođenje prihvaćenih
međunarodnih ljudskih prava, evaluaciju sprovođenja zdravstvene
zaštite i za populaciona istraživanja, na lokalnom, nacionalnom i
međunarodnom nivou.
MKF omogućava konceptualni okvir za informisanje u primarnoj
zdravstvenoj zaštiti, uključujući prevenciju, promociju zdravlja,
saradnju sa društvenim okruženjem, čime se podstiče pružanje
socijalne pomoći. Primenjuje se i za analizu organizacije
zdravstvene zaštite, pre svega u domenu evaluacije i formiranja
buduće zdravstvene politike.
MKF se sastoji iz 2 dela, od koja svaki ima 2 komponente:
- deo – Funkcionisanje i nesposobnost/invalidnost:
a) Funkcije i strukture tela
b) Aktivnosti i učešće.
- deo – Kontekstualni faktori:
a) Faktori okoline
b) Lični činioci.
Funkcije i strukture tela podrazumevaju fiziološke funkcije i
anatomske delove tela, kao i probleme u telesnoj funkciji ili
strukturi.
Aktivnosti i učešće podrazumevaju izvršavanje određenih zadataka i
uključenost u životne situacije, kao i ograničenje učešća i problema
koje pojedinac može imati pri uključivanju u životne situacije.
Kontekstualni faktori definišu način života svakog pojedinca.
Faktori okoline mogu biti individualni (podrazumevaju osobine
neposrednog okruženja svakog pojedinca, kao što su: porodica, radno
mesto i škola) i društveni (formalne i neformalne društvene
strukture).
Lični činioci podrazumevaju osobine koje nisu deo zdravstvenog
stanja pojedinca. To su pol, rasa, starost, način života, navike,
socijalno poreklo, obrazovanje, zanimanje, karakter, ukupni model
ponašanja itd.
Svaka od ovih komponenti može se iskazati na pozitivan i negativan
način. Svaka komponenta sastoji se od različitih područja, u okviru
kojih su kategorije koje su jedinice za klasifikaciju. Zdravstveni
status neke osobe se definiše izborom šifre odgovarajuće kategorije
ili izborom šifri koje su uz pridružene atribute (to su brojke koje
bliže određuju veličinu funkcionisanja ili smanjene radne
sposobnosti u toj kategoriji ili na koji način neki faktor iz
okruženja deluje kao olakšica ili prepreka). |
|
|
|