|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
[
Sadržaj
] [ Indeks autora ]
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
UDK 616.441-097 COBISS.SR-ID 164951817 |
strana 13. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||
Originalni rad / Original paper Određivanje antitela na
tireoidnu peroksidazu – dalja iskustva |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Sažetak: Uvod Autoantitela na tireocitnu peroksidazu su
vrlo značajan dijagnozni parametar. Uglavnom se nalaze kod bolesnika sa
autoimunim tireoidnim oboljenjima (Hashimoto tireoiditis, Spontanom
hipotireozom, Bazedovljevom bolešću) Cilj: Analiza rezultata
metode koju koristimo u kliničkoj praksi. Materijal i metodi rada:
Određivanje autoantitela na tireocitnu peroksidazu vršili smo metodom
Monobind, USA. Do sada smo izvršili preko 2000 određivanja. Metoda se
sastoji od hemiluminescentog imunotesta, koristi se tireoidna
peroksidaza obeležena biotinom i plastične epruvetice obložene
streptavidinom. Kalibracija je urađena internacionalnim standardom
66/387 za tireoidne mikrozome. Rezultati: Za poslednjih 8 godina
uradili smo preko 2000 određivanja kod više stotina osoba. Kod njih
pedesetak ispitivani parametar je rađen kao “follow-up” studija.
Zaključak: Prikazali smo rezultate određivanja antitela na
tireocitnu peroksidazu. Metoda koju smo koristili daje vrlo pouzdane
rezutate. U toku “follow-up” studije rezultati po nekad nisu bili
konstantni kod istog ispitanika. Ključne reči: Autoantitela, Tireoidni mikrozomi, Hipotireoza, Tireocitna peroksidaza |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
UVOD Tireocitna peroksidaza (TPO) je enzim koji ima ulogu u biosintezi tireoidnih hormona (katalizuje oksidaciju jodida na tirozilske ostatke u tireoglobulinu). Nalazi se na apikalnoj površini tireoita [1]. U toku destruktivnih procesa štitaste žlezde on kao autoantigen inicira nastanak antitela (TPOAb) [2]. Ova autoantitela koriste se u praksi kao marker autoimunih bolesti tireoideje [3]. Mogu da se nađu i kod nekih drugih autoimunih (netireoidnih) stanja [4]. Pre korišćenja analize antitela na tireoidnu peroksidazu, za određivanje tireoidnih autoantitela korišćeno je testiranje antitela na tireoglobulin, a kasnije na tireoidne mikrozome. Poslednjih godina je razjašnjeno da je antigena supstanca u mikrozomima ustvari, tireoidna peroksidaza. Autor je prvi put objavio svoja iskustva 1985. godine [5], a publikovao u inostranom časopisu 1998. godine [6]. Poslednji put je objavljen u ovom časopisu 2017. godine [7]. Tada smo koristili nekoliko metoda za određivanje TPOAb sledećih proizvođača: firme Thermo, firme Roche, Cobas, firme Beckman Coulter i firme Monobind - USA. U ovom radu prikazani su samo rezultati ovog poslednjeg proizvodača, na velikom broju uzoraka, na više ispitanih bolesnika, na zdravim osobama (kontrolna grupa) i u jednom delu u vidu „follow-up“ studije. CILJ RADA Pokušali smo da odaberemo metodu koja nam najviše odgovara: da može da se radi i u malom broju uzoraka, na jeftinom mernom uređaju, da daje reproducibilne rezultate, da ima „normalne vrednosti“ kao i druge metode (neke od korišćenih metoda imaju referentne vrednosti do 9 IU/ml, većina ostalih ima između 35 i 60). Kod pacijenata, a i kontrolne grupe zdravih, pratili smo reproducibilnost u toku dužeg vremenskog intervala. BOLESNICI I METODE Za određivanje autoantitela na tireoidnu peroksidazu koristili
smo Hemiluminescentni imunotest, Monobind mikroplate. Granična
vrednost je 40. Monobind Inc. - Lake Forest, CA 92630 USA. Merenje
uzoraka smo obavljali na Lumi Stat uređaju. Uređaj je dizajniran da
može da se koristi i za mali broj uzoraka. REZULTATI U poslednjih 8 godina, od kada radimo određivanje TPOAb metodom firme Monobind, uradili smo 2040 uzoraka. Obradili smo veliku kontrolnu grupu zdravih osoba ili bolesnika sa netireoidnim oboljenjima. Vrednosti smo prikazali na grafikonu 1. Grafikon 1. TPOAb kod kontrolne grupe zdravih osoba, ili bolesnika sa netireoidnim oboljenjima.
Grupa bolesnika sa autoimunim tireoiditisom (Hashimoto),
sastojala se od 323 pacijenta sa hipotireozom, i 156 koji su još
uvek bili u eutireoidnij fazi, mada smo većini od njih ordinirali
supstituciju l-tiroksinom, pogotovo ako su vrednosti antitela na
tireoidnu peroksidazu bile jako visoke- preko 1000. IU/ml. Grafikon 2. Praćenje koncentracije antitela na
tireocitnu peroksidazu od 2016.–2021. godine kod bolesnice P.B.
DISKUSIJA Antitela na tireocitnu peroksidazu (TPOAb) su parametar koji se u kliničkom radu koristi za procenu hroničnih tireoidnih oboljenja. Posebno je koristan u prvo opisanoj autoimunoj bolesti – Hashimoto tireoiditisu. Visina ovog parametra verovatno zavisi od stepena destrukcije tireoidnog tkiva. Za razliku od drugog parametra tireoidnog autoimuniteta – antitela na tireotropinske receptore (TRAb), koji se sa prolaskom imunogene hipertireoze vraća u normalu, TPOAb je gotovo uvek konstantan. Zato smo u ovim radovima ispitivali šta bi moglo da utiče na visinu ovih antitela. Razmotrili smo prvo tehničke detalje. Različiti kompleti za testiranje ovog parametra nemaju uvek iste „normalne vrednosti“, npr. firma Beckman Coulter, ima referentne vrednosti do 9 IJ/ml, za razliku od drugih metoda koje imaju gornje granice normale od 35-60 [7]. Verovatno su drugi epitopi korišćeni za imunizaciju kod produkcije autoantitela. Praktičan savet je da se uvek radi istom metodom ako se želi praćenje parametra kod istog bolesnika. Ovo je posebno značajno ako se želi nekim lekovima ili suplementima (selen) da utiče na tok bolesti [8,9]. U ovom radu, u toku „follow-up“ studija, primetili smo da oko 30% pacijenata koji su bili samo na supstitucionoj terapiji tiroksinom, koji ne uzimaju druge lekove koji bi mogli eventualno da utiču na ovaj parametar (TPOAb) nemaju konstantan nivo (grafikon 2 i 3). ZAKLJUČAK Prikazali smo rezultate određivanja antitela na tireocitnu peroksidazu. Metoda koju smo koristili daje pouzdane podatke. Sam parametar u rutinskom radu nije pouzdan – u toku kontinuiranog praćenja njegove vrednosti povremeno se javljaju oscilacije za koje nismo našli objašnjenje. Da li se povremeno javlja pojačanje destruktivnih procesa? U ispitivanjima koja će se nastaviti pokušaćemo da nađemo odgovor na to pitanje. LITERATURA:
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Adresa autora: Nebojša Paunković,
Specijalistička ordinacija “DR PAUNKOVIĆ” ZAJEČAR E-mail: poliklinika.paunkovic@gmail.com |
Rad primljen: 28.11.2024. Rad prihvaćen: 11.3.2025. Elektronska verzija objavljena: 24.3.2025. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||
[
Sadržaj
] [ Indeks autora ]
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|