Dojenčad sa pretjeranim plakanjem u Bosni i Hercegovini

Adnan Bajraktarević (1), Lutvo Sporišević (2), Aida Đurđević-Đulepa (3), Hakam Khatib (4), Meliha Hamamdžić (5), Kenan Karavdić (6)
(1) Javna ustanova Kantona Sarajevo, Dom zdravlja - Dom zdravlja Centar Vrazova, Odjel za predškolsku djecu, (2) Hitna pomoć Sarajevo, Odjel za djecu, (3) Opća bolnica Sarajevo, (4) Klinički medicinski centar Univerziteta Sarajevo, Perinatološko-neonatološki odjel, (5) Pedijatrijska klinika Sarajevo - Neonatološki odjel, (6) Klinika za dječiju hirurgiju, Sarajevo

UVOD

Postoji desetak definicija pretjeranog plakanja [1], a najpreciznija je ona da su to paroksizmi plakanja (Slika 1) za 3 ili više sati na dan u tri dana ili više za jednu sedmicu u trajanju najmanje od 3 sedmice. Koriste se Wessel-ovi [2] kriteriji, "tri trojke" (3 sata, 3 dana, 3 sedmice). Dojenčad plaču [3] više za prva 4 mjeseca života više neko ikada više u životu. Tako Brazelton definira da normalna beba plače 1 sat i 45 minuta u prosjeku u dobi od 2 sed-mice života, a vrhunac [4] postiže sa 6 sedmica života, 2 sata i 45 minuta, da bi se to vrijeme sma-njilo sa na manje od sat vremena u dobi od 12 sed-mica starosti. Dokazano da se najviše napadi [5] plača dešavaju u periodu od 3 sata popodne do uveče do 23h. Tako je Ilingsworth ranije opisao pretjerano plakanje da dojenče ima "kolike", od grčke riječi za kolon, zato što je bilo udruženo sa grimasama, distenzijom trbuha i nadutosti.

Plakanje je primarno oblik [6] neverbalne komunikacije gdje novorođenče i dojenče iskazuje svoje potrebe, ljutnju, strah i frustracije.
Uzroci su [7,8,9,10] mnogostruki. Prvo glad, žeđ, pothlađenost, pregrijanost, nadimanje trbuha i vjetrovi, poteškoće prilikom dojenja, hranjenja iz bočice, nicanje zuba, defeciranje, uriniranje, odsutnost ili nervoza majke, buka, loše zategnuta tijesna odjeća, mokre pelene, pospa-nost, nepravilna prehrana majke-dojilje, pušenje majke, i do manjih i većih - ozbiljnijih bolesti vezanih uz različite simptome, najčešće temperaturu.

PATOLOŠKI UZROCI PLAČA-BOLESTI

Najčešće bolno stanje sa pretjeranim plačem su kolike [11,12, 13], i to posebno novorođenačke kolike-grčevi [14,15]. Često se javljaju [16] i do 10 % (od 8 do 40 %) cjelokupne populacije i najčešće izazivaju pretjerani plač po Wesselovim kriterijama u trajanju od 3 sata i više u tri dana u sedmici za posljednje tri sedmice. Znači, oko 40-45% novorođenčadi sa kolikama ima [17] ekcesivni-pretjerani plač. Često uz nepravilnu prehranu, dojenje, neodgovarauću hranu prilagođenu za dob djeteta, nadi-manja, flatulenciju ne zna se pravi uzrok [18] neonatalnih kolika.
Drugi uzrok vezan za gastrointestinalni trakt su ponekad i proljevi (bakterijski,virusni, gljivični, parazitni, intoleranacija laktoze i drugih supstanci) sa ili bez povraćanja, kao i sama povraćanja.
Pylorostenoza je urgento hirurško stanje vezano uz ekcesivno plakanje koje je gotovo nemoguće zaus-taviti. Tu je i nepravilna peristaltika uz dispepsiju-otežano varenje, kao i brojni uzroci ileusa (invaginacije, strangulacije i drugo). Pojava "raspberry stool", stolice boje maline je loš znak uz jako i dugo plakanje i nephodan je hitan hirurški tretman.Na kraju, tu su i gastroezofagealni refluksi [19, 20] i hijatalne hernije uz rijetke uzroke kao nekrotizirajući enterocolitis novorđenčadi, ulcerozni kolitis i ulkus novorođenčadi, posebno nedonoščadi i bolesne djece.
Djeca koja se ne doje mogu biti zaražena virusnim-aftoznim promjenama kao i djeca sa nižim imunitetom, tako da svaki obrok uzrokuje dugotrajni plač koji teško prestaje.
Svako nenormalno povećanje jetre uz bolesti taloženja u jetri - metabolizma, kao i infekta (bakterijski, virusni-posebno hepatitisi i to fudroajantni), hiperbilirubinemija i krvnih oboljenja vezanog za jetru kao centralnu laboratoriju organizma može izazvati ekcesivni plač širenjem Glisonove ovojnice jetre što izaziva bol. Žučni i bubrežni kamenci, iako izuzetno rijetki, provociraju ekstremno plakanje dojenčeta pa i novorođenčeta.
Osim ovih gastrointestinalih uzroka tu su i neurolo-ški uzroci kao psiho-motorna retardacija, cerebralna paraliza, pa post-konvulzivna i pred-konvulzivna stanja ponekad, pa meningitisi rijetko encephalitisi, tumori mozga i kičme, meningomijelocele i mijelo-cele i slično. Urinarne infekcije se čest uzrok i do 20 % pretjeranog plakanja, kao i torzije, nekroze i upale testisa i epidemidisa, kao i komplicirane i totalne fimoze, balanitisi balaoposthitisi. Kožne infekcije , alergije i "osipi", jednom rječju, vrlo su česti u praksi svakog pedijatra, vezani često i uz pretjerani plač, ali obavezno bar umjereni ili lako produženi plač. Teške upale pluća, bronhiolitisi i opstruktivni bronhitisi često uz upale grla i glasnica izazivaju dugotrajan plač. Rijetko hiperglikemija i hipoglikemije uz rijetke dijabetes mellitus su jedi-no ispoljavaju ponekad uz pretjerani plač. Rijetko leukoze, hemofilije, i drugi rijetki malignomi ove dobi kao prvi znak se javljaju uz ekcesivni plač. Srčane mane uz slabiju opskrbljenost organa kisi-kom vezane su za užasan dugotrajan plač. Hiper-tenzija dojenčeta, pa upale ušiju (srednjeg uha, spoljnjeg slušnog kanala) su vezane za dugotrajan bolni plač koji se teško stišava i prestaje. Hipertonus, ali i mitonije, rijetko su praćene produženim plačem. Tu su i depresije majke - nervoza, psihoze, afektivna stanja [21] koja se prenose na dijete. Sepse, septikemije kao druga generalizirana stanja vezana su za plač, jednom riječju, sve bolesti ovisno o reakciji djeteta na bol i neugodnost. Termin prehlade i lakše prehlade nije često dijagnosticiran u literaturi i često se svodi pod ostala [22] bolesna stanja, ili okviru postojećih patoloških stanja koja se javljaju uz pretjerano plakanje.

TRETMAN

Nakon odgovarajuće dijagnostike, pregleda pedijatra i propratnih laboratorijskih nalaza, s obzirom na prirodu plakanja kao i potrebnih radioloških analiza, pristupamo tremanu [23, 24, 25, 26]. Ukoliko je razlog bez postojanja bolesti, tada uz psihološki tretman i otklanjanje razloga pretjeranog plača, nadutost, glad, žeđ, hladnoća, vrelina, nelagodnost, nesanica, mokre pelene i slično, pristupamo liječenju osnovne bolesti. Antibiotike dajemo tamo gdje su potrebni po antibiogramu ili iskustvu, antipiretike i slično kao i sve ostale lijekove. Kolike obično kupiramo čajevima za grčeve ili medicinskim preparatima koji su više placebo nego dokazano djelovanje, ali često imaju puno uspjeha. Tako su se u SAD koristili najviše Mylacon-Merck, Zantac–Pfizer, Propulsid –Janssen, Prilosec-AstraZeneca, u novije vrijeme Hurvey Nurse Colic, a u Evropi SAB simplex–Pfizer (sastav: Dimeticon 350 – Silicium dioxid i Simethicon). Tako se Dyclocovererin pokazao u ovom dobu kao uspješan, ali se upotreba maksimalno treba izbjegavati.
Neke studije su prikazale da se infantilne kolike, pa posljedično tome i pretjerani plač, javljaju zbog malapsorpcije karbohidrata [27, 28, 29, 30] iz soka – đusa narandže, tamo u SAD gdje se on nepravilno koristi, kao i kod soka od jabuka u Evropi, pa se povećava BH2 hasa ekskrecija. Sve ovo nam govori da prerana upotreba sokova šteti prije šestog mjeseca, a posebno prije četvrtog mjeseca života, pa ih u prehrani treba izbjegavati. Sedativi, antihistaminici (u SAD za ovu djecu Diphenhydraamin-Banadryl), lijekovi koji djeluju na bolesne pokrete Dycoclomin-Bentyl, moraju se izbjegavati i nisu se baš pokazali kao uspješni u ovom dobu djeteta. Biljni preparati, kamilica, kim, komorač i druge američke (tzv "gripe water"), pa i biljke iz Evrope ili Kine odnosno Azije, koriste se kao dodatna pomoćna sredstva, pa i brojni hemoterapeutici-Colocynthis i holandske tablete za kolike sa velikim uspjehom. Vrlo je bitna i ispravna prehrana majke bez teške masne, začinjene, hrane, hrane koja nadima, alkohola i prestanak pušenja.

METODE RADA

U radu smo upotrijebili dugotrajnu retrospektivnu studiju dobivenu od podataka intervjua sa majkama, posebno prvog autora, ali i ostalih autora u periodu od 13,5 godina (Juli 1993-Decembar 2006.) u Sarajevu, na Pedijatrijskoj klinici, Domu zdravlja Centar Vrazova, Opća bolnica, Hitna pomoć – dječiji odjel, Perinatološkom odjelu Ginekološko-akušerske klinike Sarajevo i povremeno na Dječijoj hirurgiji. U skoro svim bolesnim slučajevima djeca su pregledana (89%) od strane pedijatra (prije ili u toku ankete), gdje je utvrđena tačna dijagnoza, dok su ostali podaci dobijeni i na osnovu informacija majki, dokumentacije, kao i dijagnostike prilikom kontrolnih ili sistematskih pregleda posebno kod zdrave djece.
Koristilo se samo desetak općih pitanja [31] u anketi-intervjuu, isključivo majki i rijetko očeva ili drugih članova familije:

1. Da li vaše dijete pretjerano plače?
2. Koliko to dnevno traje?
3. Kada najviše-u koje doba dana?
4. Koliko to vremenski traje dana, sedmica?
5. Kada je bio vrhunac plača u kojoj dobi?
6. Da li plakanje prestaje nakon hranjenja-dojenja, presvlačenja, prilagođavanja temperature optimumu?
7. Da li ima neke simptome bolesti?
8. Jeste li neke lijekove koristili?
9. Da li ste konsultirali pedijatra?
10. Što je bio uzrok pretjeranog plakanja ako znate?

Metoda rada ima svoje dobre i loše stvari. Dobro je što je ispitano i dokumentirano preko pet hiljada majki prvenstveno za dugo vrijeme- 13.5 godina. Međutim, metoda je nepouzdana, jer se zasniva na subjektivnom mišljenju majki, a svi autori nisu učestvovali u isto vrijeme i nisu imali istu metodiku i sistem čuvanja podataka, međutim preko 97 % je potpuno pouzdano. Sve je sistematizirano, ispitano, tako da je od 8000 majki, intervjuom dobijen odgovor od oko 10 % , tj. pozitivan oko 800, dok je ustanovljeno da su odgovori odgovarali stvarnoj dijagnozi u 681 slučaju tj. ukupno oko 8.5% ili 85.12 % tačno ustanovljenih od onih "koje misle da im dijete pretjerano plače". Sve je analizirano kompjuterski u MS Wordu 97, obrađeno u tabelama i dijagramima MS Excelu 97. Sve rezultate smo komparirali sa sličnim, istim, boljim ili lošijim studijama u svijetu.

REZULTATI

Sve je sistematizirano i ispitano, tako da je je od 8000 majki , intervjuom dobijen odgovor od oko 10 %, tj. pozitivan oko 800, dok je ustanovljeno da su odgovori odgovarali stvarnoj dijagnozi u 681 (Grafikon 1) slučaju tj. 8.51%. Znači, možemo reći da se pretjerano plakanje [32, 33, 34, 35] kod bosanske djece svih nacija, vjera, rasa u dobi do 6 mjeseci javlja u oko 8.5% slučajeva, a od toga je 40-60 % uzrok bolest u svijetu (ustanovljeno je tačno oko 50 %, tj tačno 49.78 % ), dok je 50 %, tj. tačno 51.12 % u svim segmentima ispitivanja neki drugi uzrok, a ne bolest. Stopa [36] pojavljivanja pretjeranog plakanja se stoga kreće između 1.5 % i 11.9 % u svijetu, pa je tako Bosna i Hercegovina zemlja sa srednjom stopom 8.5 %, sa opaskom da nakon rata zbog neurotskih uticaja rata i poslijeratne teške socijalne, obrazovne i medicinske situacije, taj broj je prilično visok, ali nema i nikakvih dostupnih prijeratnih studija u našoj zemlji za uporedbu. U ratu taj procenat je bio neznatno viši, oko 11 %, a u miru nešto ispod 8% (nije isti odnos ratnih i poslijeratnih slučajeva i općenito ispitanika). Znači, dokazana je bolest u 339 (Grafikon 2) slučajeva od 681 slučaja, gdje je bolest uzrok plakanja. Od tih 339 uzroka bolesti (osim nadimanja i nedefiniranih grčeva 77), najčešće su uzrok bili proljevi, povraćanja u 50 slučajeva, upale srednjeg uha u 31, urinarna infekcija 30, osipi 27, laringitisi 17, upala pluća 9, opstruktivni bronhitisi 9, retardacija psihomotoria 9, fimoza 9, cerebralna paraliza 8, hiperbilirubinemija 7, meningitisi 7, ileusi 6, konvulzije (prije i poslije) 6, srčane mane 4, bronhiolitisi 4, afte 4, hepatitisi 3, nekrotizirajući enterocolitis 3, sepsa 3, tumori 2, pilorostenoza 2, mijelomeningocela 2, hydrocephalus 2, leukoza 1, encephalitis 1, hijatalna hernia 1, gastro-ezofagealni reflux 1, ulerozni kolitis 1, ulcus 1, bubrežni kamenac 1, torzija testisa 1, žučni kamenac 0, tumori kičme 0, miotonija 0, hipertenzija 0. Povišena temperatura je bila kao prateći elemenat u 114 bolesnih slučajeva ili 33.62%. Grlobolja kod male djece do 6 mjeseci kao uzrok bolnog ,a posebno pretjeranog plača, nije zbog fiziologije djeteta te dobi i njegovog specifikuma mogla biti niti ispitana, dokumentirana niti dokazana. Ostali nemedicinski razlozi, u 342 slučaja nisu se tako ažurno ispitivali jer nam nisu bili ni bitni, ali najčešći uzroci su bili glad i žeđ u oko 30% slučajeva, pospanost bez sna 25%, nervoza majke i nepravilna prehrana majke 14%, mokre pelene 12%, nicanje zuba u oko 6 %, pothlađenost u 3%, pregrijanost 2% i sve ostalo 8% slučajeva. Nadimanja i neonatalne grčeve smo svrstali u bolesti varenja i nedefinirana bolesna stanja - grče-ve. Termin prehlade i lakše prehlade smo sveli u okviru opisanih patoloških stanja, ili zbog nezadovoljavanja kriterija pretjeranog plača nisu se niti dijagnosticirali, ili su se svrstali u stanja bez patoloških bitnih promjena, odnosno u nedefinirane "zdrave" razloge pretjeranog plača.
Što se tiče dužine plača (Grafikon 3), možemo reći da, od 681. ispitanika roditelja sa pretjeranim plačem deteta, dijete plače u 411 slučajeva -60 % oko 3 sata , 202 više od 3 pa do 4 sata -30 %, 57 više od 4 do 5 sati 8%, a 11 više od 5 sati 2 % (neka djeca navodno po 8 a jedno čak 10 h).
 

LEGENDA:
1. ne-medicinski razlozi (342- 51%);
2. kolike – nadimanje (77- 11%);
3. proljevi-povraćanja ( 50- 7%);
4. urinarne infekcije (31- 5%);
5. upale uha (30- 4%);
6. osipi-alergije (27- 4%);
7. Laryngitisi (17- 2%);
8. ostali razlozi (107- 16%)

LEGENDA:
1. plakanja oko 3 h;
2. plakanja više od 3 h do 4 h;
3. plakanja viša od 4 h do 5 h;
4. plakanja više od 5 h

DISKUSIJA

Različite definicije pretjeranog plača [37] vode do vrlo različitih grupa dojenčadi sa različitim uzrocima ekstremnog, ekcesivnog plakanja. Mi preporu-čujemo u studiji koju smo predstavili da se upotrebljavaju jasno opisane definicije kao npr. Wesselova (3 sata dnevno, 3 dana u sedmici, 3 sedmice), gdje se preferira vremenski okvir [38, 39] plakanja, ali i djelovanje na emocije roditelja i njihova shvatanja ekcesivnog plača bebe. Ovo može poboljšati (Tabela 1, Tabela 2, Tabela 3) komparatibilne studije [40, 41, 42, 43, 44] za uzroke i tretman pretjerane plačljivosti novorođenčadi i dojenčadi. Uključivanje standaridiziranih metoda sakupljanja podataka treba da pruže dalje studije u budućnosti i preporuke stručnjaka. Dugi i glasni plač ostaje jedan od najčešćih i najvažnijih problema [45] "mladih roditelja" koji su tek nedavno, od prije pola godine najviše, dobili dijete. Negativan stav roditelja može uzrokovati da se dijete smatra jako osjetljivo i vrlo teško za odgoj, što se sigurno posebno preko majke prenosi i na bebu. To također može djelovati na buduće odnose između roditelja i djece, kao i na njihovo psihičko i fizičko zdravstveno stanje. Roditelji moraju preduzeti sve radnje da zaustave pretjerani plač, ali ne samo drmusanje, milovanje, nosa-nje i slično, nego presvući, nahraniti, ugrijati, smanjiti temperaturu okoline djeteta, raskomotiti, masi-rati, oboriti povišenu temperaturu, dati čaj, lijek, odvesti dijete pedijatru i drugo. Uobičajeno mišljenje većine [46, 47, 48, 49, 50] pedijatara da novorođenčad i dojenčad koja rastu i razvijaju se normalno, ne trebaju intervenciju kod problema plača, ukoliko ne pređe gore navedenu granicu Wesselovih kriterija i da će se svi ovi problemi vremenom riješiti. Ali neka istraživanja ih demantiraju, jer navodno djeca koja jako puno plaču, pa i pretjerano, imaju poteškoće [51] u daljem životu i značajno niži kvocijent inteligencije, pa ako ni zbog čega drugog onda i zbog toga treba racionalno, promptno i efikasno [52] intervenirati. Bosansko iskustvo u Sarajevu to i sugerira, povtrđuje i daje svoj skromni doprinos u istraživanju. Vidimo da se 11 % majki i kod pretjeranog plača nije javljalo, ali su se zato pregledale sa svojom djecom i one koje za to nisu imale evidentnog dokaza, čak i u bezazlenim slučajevima (5000 pregledanih sa ili bez plakanja, još 3000 anketiranih nakon plača, umjerenog ili ekcesivnog ili bez plača).

ZAKLJUČAK

U skladu sa trajanjem pretjeranog plakanja djeteta , dojenčeta do 6 mjeseci života, često se upotrebljavaju Wesselovi kriteriji za pravu dijagnostiku, ali se uvodi termin uznemirenog [53 54] pretjerano plačljivog (fussy) i pretjerano-ozbiljno uznemirenog plačljivog djeteta (seriously fussy). Oba djeteta zaslužuju pažljivo ispitivanje i zadovoljavaju te kriterije 3 Wesselove trojke (3 sata dnevno, 3 dana u sedmici, 3 sedmice), samo što ozbiljno plačljivo nastavlja plač i puno više preko 3 sedmice. Tada i pedijatri smatraju da je medikacija, osim praćenja, stalno potrebna i da se bez nje ne može zamisliti život jednog djeteta. Međutim, treba odmah intervenirati kada se postavi dijagnoza bilo koga ekcesivnog plača, pa i onoga bezazlenoga, bar sa savjeti-ma da umirimo i dijete i roditelje. Najčešće se plač definira kao kolike sa patološkim ili bez patološkog razloga, bez obzira što taj termin znači. Normalno je da svaka "beba" plače sa namjerom da ostvari "svoju" komunikaciju zbog gladi, žeđi, neugodnosti, pospanosti, napetosti, usamljenosti ili bolesti. Svaka beba ima svoj period umjerenog plača, ali i pretjeranog oko večernjih sati i to najviše između 15 -23 h. Bilo kako, dijete često i pretjerano plače [55, 56, 57] tako da samo precizni kriteriji, dobar pregled pedijatra uz adekvatan tretman i savjet može rješiti neugodnu situaciju koji ovaj problem stvara i djetetu i roditeljima, pa i kod nas u 8.5% slučajeva dojenčadi do 6 mjeseci i novorođenčadi posebno nedonoščadi u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Sarajevu.

LITERATURA

1. Reijneveld SA, Brugman E, Hirasing RA. Excessive infant crying: the impact of varying definitions. Pediatrics 2001;108:893–7. [Abstract/Free Full Text]
2. Wessel MA, Cogg JC, Jackson EB, et al. Paroxysmal fussing in infancy, sometimes called "colic". Pediatrics 1954;14:421–34. [Medline]
3. Zeskind PS, Barr RG. Acoustic characteristics of naturally occurring cries of infants with "colic". Child Dev 1997;68:394–403.[Medline]
4. St James-Roberts I, Halil T Infant crying pattern in the first year: normal community and clinical findings. J Child Psychol Psychiatry 1991; 32:951-68 [Medline]
5. Lester BM, Boukydis CFZ, Garcia-Coll CT, et al. Deve-lopmental outcome as a function of the goodness of fit between the infant’s cry characteristics and the mother’s perception of her infant’s cry. Pediatrics 1995;95:516–21. [Medline]
6. Van der Wal MF, Van den Bom DC, Pauw-Plomp H, De Jonge GA Mother's reports of infant crying and soothing in a multicultural population. Arch Dis Child 1998; 79:312-317 [Abstract/Free Full Text]
7. Alvarez M, St James-Roberts I Infant fussing and crying patterns in the first year in an urban community in Den-mark. Acta Paediatr 1996; 85:463-466 [Medline]
8. Barr RG, Kramer MS, Boisjoly C, McVey-White L, Pless IB Parental diary of infant cry and fuss behaviour. Arch Dis Child 1988; 63:380-387 [Abstract]
9. St James-Roberts I, Bowyer J, Varghese S, Sawdon J Infant crying patterns in Manali and London. Child Care Health Dev 1994; 20:323-337 [Medline]
10. St James-Roberts I, Conroy S, Wilsher K Links between maternal care and persistent infant crying in the early months. Child Care Health Dev 1998; 24:353-376 [CrossRef][Medline]
11. Adams LM, Davidson M. Present concepts of infant colic. Pediatr Ann 1987;16:817–20. [Medline]
12. Barr RG, Rappaport L. Infant colic and childhood recurrent abdominal pain syndromes: is there a relationship? J Dev Behav Pediatr 1999;20:315–17. [Medline]
13. Barr RG, Rotman A, Yaremko J, Leduc D, Francoeur TE The crying of infants with colic: a controlled empirical description. Pediatrics 1992; 90:14-21. [Abstract]
14. Lehtonen L, Rautava PT Infantile colic: natural history and treatment. Curr Probl Pediatr 1996; 26:79-85. [Medline]
15. Barr RG, Hopkins B, Green JA, eds. Crying as a Signal, a Sign, and a Symptom. London, United Kingdom: MacKe-ith Press; 2000:1-7
16. Canivet C, Hagander B, Jakobson I, Lanke J Infantile colic less common than previously estimated? Acta Paediatr 1996; 85:454-458 [Medline]
17. Sferra TJ, Heitlinger LA. Gastrointestinal gas formation and infantile colic. Pediatr Clin North Am.1996; 43 :489 –510 [Medline]
18. Clifford TJ, Campbell MK, Speechley KN, et al. Sequelae of infant colic: evidence of transient infant distress and absence of lasting effects on maternal mental health. Arch Pediatr Adolesc Med 2002;156:1183–8. [Abstract/Free Full Text]
19. Berkowitz D, Naveh Y, Berant M. "Infantile colic" as the sole manifestation of gastroesophageal reflux. J Pediatr Gastroenterol Nutr 1997;24:231–3. [CrossRef][Medline]
20. Nelson SP, Chen EH, Syniar GM, et al. Prevalence of symptoms of gastroesophageal reflux during infancy: a pediatric office based survey. Arch Pediatr Adolesc Med 1997;151:569–72.[Abstract]
21. Barr R. The normal crying curve: what do we really know? Dev Med Child Neurol 1990;32:356.[Medline]
22. Carey WB. "Colic"—primary excessive crying as an infant-environment interaction. Pediatr Clin North Am 1984;31:993–1005.[Medline]
23. Barr RG, McMullan SJ, Spiess H, Carrying as colic "therapy': a randomized controlled trial. Pediatrics 1991; 87:623-630 [Abstract]
24. Lothe L, Ivarsson SA, Ekman R, Lindberg T Motilin and infantile colic. Acta Paediatr Scand 1990; 79:410-416 [Medline]
25. McKenzie S Troublesome crying in infants: effect of advice to reduce stimulation. Arch Dis Child 1991; 66:1416-1420 [Abstract]
26. Garrison MM, Christakis DA Early childhood: colic, child development, and poisoning prevention. A systematic review of treatments for infant colic. Pediatrics. 2000; 106:184-190 [Abstract/Free Full Text]
27. Nobigrot T, Chasalow FI, Lifshitz F. Carbohydrate absorp-tion from one serving of fruit juice in young children: age and carbohydrate composition effects. J Am Coll Nutr.1997; 16 :152 –158[Abstract]
28. Smith MM, Davis M, Chasalow FI, et al. Carbohydrate absorption from fruit juice in young children. Pediat-rics.1995; 95: 340 –344 [Abstract]
29. Cole CR, Rising R, Lifshitz F. Consequences of incomple-te carbohydrate absorption from fruit juice consumption in infants. Arch Pediatr Adolesc Med.1999; 153:1098–1102 [Abstract/ Free Full Text]
30. American Academy of Pediatrics, Committee on Nutrition. The use and misuse of fruit juices in pediatrics. Pediat-rics.2001; 107: 1210 –1213 [Abstract/Free Full Text]
31. Armitage P, Berry G. Statistical Methods in Medical Research. 3rd ed. Oxford, United Kingdom: Blackwell; 1995
32. Papousek M, van Hofacker N Persistent crying in early infancy: a non-trivial condition of risk for the developing mother-infant relationship. Child Care Health Dev 1998; 24:395-424 [CrossRef][Medline]
33. Baildam EM, Hillier VF, Ward BS, Bannister RP, Bamford FN, Moore WMO Duration and pattern of crying in the first year of life. Dev Med Child Neurol 1995; 37:345-353 [Medline]
34. Hopkins B. Development of crying in normal infants: method, theory and some speculations. In: Barr RG, Hop-kins B, Green J, eds. Crying as a Signal, a Sign, and a Symptom. London, United Kingdom: MacKeith Press; 2000:176-209
35. Barr RG. Normality: a clinically useless concept. The case of infant crying and colic. J Dev Behav Pediatr.1993; 14:264 –270 [Medline]
36. St James-Roberts I, Hurry J, Bowyer J Objective confirma-tion of infant crying durations in infants referred for excessive crying. Arch Dis Child 1993; 68:82-84 [Abstract]
37. Oberlander TF, Barr RG, Young SN, et al. Short-term effects of feed composition on sleeping and crying in newborns. Pediatrics 1992;90:733–40. [Medline]
38. Rautava P, Lehtonen L, Helenius H, et al. Infantile colic: child and family three years later. Pediatrics 1995;96:43–7. [Abstract/Free Full Text]
39. Lester BM, Boukydis CFZ, Garcia-Coll CT, et al. Colic for developmentalists. Inf Ment Health 1990;11: 321–33.
40. St James-Roberts I, Conroy S, Wilsher K Links between maternal care and persistent infant crying in the early months. Child Care Health Dev 1998; 24:353-376 [CrossRef][Medline]
41. St James-Roberts I, Conroy S, Wilsher K Links between maternal care and persistent infant crying in the early months. Child Care Health Dev 1998; 24:353-376 [CrossRef][Medline]
42. Barr RG Crying in the first year of life: good news in the midst of distress. Child Care Health Dev 1998; 24:425-439 [CrossRef][Medline]
43. Lehtonen L, Korvenranta H Infantile colic: seasonal inci-dence and crying profiles. Arch Pediatr Adolesc Med 1995; 149:533-536 [Abstract]
44. Balon AJ. Management of infantile colic. Am Fam Phys.1997; 55 :235 –242[Medline]
45. Forsyth BWC, Canny PF Perceptions of vulnerability 3.5 years after problems of feeding and crying behavior in early infancy. Pediatrics 1991; 88:757-763 [Abstract]
46. Levitzky S, Cooper R Infant colic syndrome maternal fantasies of aggression and infanticide. Clin Pediatr (Phila) 2000; 39:395-400 [Medline]
47. Canivet C, Jakobsson I, Hagander B Infantile colic. Follow-up at four years of age: still more "emotional." Acta Paediatr 2000; 89:22-27 [Medline]
48. Reijneveld SA, Brugman E, Hirasing RA Infantile colic: parental smoking may be a risk factor. Arch Dis Child 2000; 83:302-303 [Abstract/Free Full Text]
49. Rodriquez JAC, Stern DA, Halonen M, et al. Relation between infantile colic and asthma/atopy: a prospective study in an unselected population. Pediatrics.2001; 108: 878 – 882 [Abstract/Free Full Text]
50. Reijneveld SA, Brugman E, Hirasing RA. Excessive infant crying: the impact of varying definitions. Pediatrics.2001; 108 :893 –897 [Abstract/Free Full Text]
51. Hunziker UA, Barr RG Increased carrying reduces infant crying: a randomized controlled trial. Pediatrics 1986; 77:641-648 [Abstract]
52. Lucassen PLBJ, Assendelft WJJ, Gubbels JW, Van Eijck JTM, Van Geldrop WJ, Knuistingh Neven A Effectiveness of treatments for infantile colic: systematic review. Br Med J 1998; 317:1563-1569 [Free Full Text]
53. Reijneveld SA, Brugman E, Hirasing RA. Excessive infant crying: the impact of varying definitions. Pediatrics.2001; 108 :893 –897[Abstract/Free Full Text]
54. Lucas A, St James-Roberts I. Crying, fussing and colic behavior in breast- and bottle-fed infants. Early Hum Dev 1998;53:9–18. [CrossRef][Medline]
55. Reijneveld SA, Brugman E, Hirasing RA. Parental reports of excessive infant crying: the impact of varying definiti-ons. Pediatrics 2001;108:893–7.[Abstract/Free Full Text]
56. Reijneveld SA, Brugman E, Hirasing RA. Infantile colic: parental smoking may be a risk factor. Arch Dis Child 2000;83:302–3. [Abstract/Free Full Text]
57. Estep DC, Kulczycki A. Treatment of infant colic with amino acid-based infant formula: a preliminary study. Acta Paediatr 2000;89:22–7. [Medline].