| |
UVOD
Na osnovu savremenog mišljenja većine svjetski poznatih pedijatara i
epidemiologa, alergijske bolesti predstavljaju veliki problem koji
zahvata i 15 do 20 % populacije , posebno djece [1]. Tako alergijske
bolesti zauzimaju šesto mjesto po učestalosti na osnovu istraživanja
Svjetske zdravstvene organizacije WHO. Evidentno je da se alergijske
bolesti dešavaju u bilo kojoj dobi ali da i njihov broj stalno raste
posebno u dječijoj i adolescentskoj dobi [2]. Dva naučnika P. G. H. Gell
i R. R. A. Coombs su stvorila šemu od 4 tipa preosjetljivosti (danas
znamo za još jednu). Preosjetljivost tipa 1 se danas naziva alergija.
Bronhijalna patofiziologija u djece pokazuje da alergična ili bolesna
djeca imaju veću alergijsku predispoziciju, osjetljivost i mogućnost za
oboljevanje nego takvi odrasli pacijenti [3]. Na tu preosjetljivost kod
potomaka sa atopičnom konstitucijom je moguće posumnjati nakon prisutne
periferne eozinofije i povećanja totalnog i specifičnog imunoglobulina
IgE [4].
Danas postoji lična odgovornost svakog pedijatra da vrijednuje
propisivanje svakog lijeka u okviru utvrđenih dokazanih normi za svaku
alergijsku reakciju, kada je odnos između mogućih dobrobiti za dijete i
mogućih rizika poznat gotovo do savršenstva. Farmaceutska industrija
razvija nove molekule sa ponuđenim smanjenim rizikom adverzivnih
efekata, mada prepostavljeni progres je teško aktuelno klinički
verificirati.
EPIDEMIOLOGIJA
Više od polovine alergija kod djece uzrokuju grinje iz kućne prašine, a
ostali alergeni su perje, polen, hrana, sunce, lijekovi, razni metali
kao srebro i nikl (nakit), sintetika, alergeni i nečistoće iz vazduha
(Tabela 1) [5]. Alergija na hranu ili imunološka preosjetljivost
promijenjena je, bolesna reakcija organizma, a nastaje nakon ponovljene
konzumacije neke hrane koja je za većinu ljudi sasvim bezopasna [6].
Alergeni u hrani jesu bjelančevine velike molekule, relativno otporne na
enzimatsku razgradnju. Dok odrasli dugo mogu imati alergije, kod djece
one mogu trajati nekoliko godina da bi se potom potpuno ili djelomično
izgubile. Osim tih tipičnih alergija iz hrane, može biti i onih koje su
uzrokovane drugim tvarima, na primjer, aditivima (konzervansima i
bojama). Poznata je jaka alergijska reakcija na žutu boju tartrazin,
koja je upravo zbog toga i povučena iz upotrebe (bomboni, lizala).
Djeca koja pate od teškog oblika astme počinju osjećati simptome ovog
oboljenja već pri razinama zagađenja koje se smatraju prihvatljivima
[7]. Po mišljenju američkih znanstvenika sa sveučilišta Yale, glavni
uzrok ovakvog stanja je ozon koji nastaje zbog prometa i industrijske
proizvodnje. Astma je najčešća kronična bolest djece. Najčešće počinje u
prvim godinama života, a često je neprepoznata. Već je u dojenčadi česta
pojava ponavljajućih epizoda sviranja u prsima koje se nerijetko
proglašavaju bronhitisima. Obično su povezane s akutnim virusnim
infekcijama dišnih putova. U oko 20% djece se tokom virusnih infekcija u
prve tri godine života javljaju navedene tegobe koje u pravilu s
odrastanjem prestaju [8]. U oko 10% djece se epizode sviranja u prsima
ponavljaju i poslije, odnosno javlja se astma.
KLINIKA
Svaki organ može biti pogođen posebno disajni sistem (nos, ždrijelo,
sluznice usne šupljine, dušnik, dušnice, bronhiole), koža, probavni
sistem, oči, uho i cijeli organizam uopšte [9]. Tako je vrlo čest rinitis-upala
alergijske sluznice nosa djeteta koji iznosi 10-20 % svih ostalih
rinitisa, ali taj broj raste stalno. Karakteriziran je svrbežom,
curenjem iz nosa, nazalnom opstrukcijom i promjenama sluz-nice.
Korneokonjuktivitis je obično bilateralan i obično se javlja u proljeće
u vrijeme cvjetanja polena (akutne, subakutne i hronične forme), uz
pojavu simptoma kao svrbež periokularni, iritacija, fotofobija,
lakrimacija-suzenje, dok je nalaz specifičan kao hiperemija konjukutiva,
edem tarzalne i bulbarne konjuktive .
Tako je svrbež mekog nepca karakterističan za alergije na polen. Sve to
može povećati probleme sa uhom (opstrukcija, stvaranje sadržaja, gubitak
sluha) i na kraju favorizirati sinusitis-upalu sinusa. Najteži su oni
oblici opstrukcije bronhiola i opstruktivna plućna bolest-asthma kod
djece [10].
Bronhijalna asthma je bolest koja se odlikuje kliničkim epizodama
otežanog disanja, dispneje i reverzibilne opstrukcije dišnih puteva,
fiziološki sa povećanjem bronhijalne hiperreaktivnosti, histološki sa
inflamacijom mukusa, epitelijalnih ćelija, infiltracijom eozinofila,
limfocita i mastocita i hipertrofijom glatke muskulature, a imunološki
se produkcijom IgE antitijela nasuprot alergenu iz okoline [11, 12].
Gastrointestinalne tegobe, proljevi, bolovi –kolike, povraćanje i slično
su vrlo česti kod hrane i alergena koje unosimo na usta u vidu hrane i
lijekova. Alergije na mlijeko kravlje, pa i majčino vrlo su česte u
novorođenačkoj a posebnoj u dobi nedonoščeta [13].
Kožne manifestacije kao urtikarija, uz svrbež različite eritematozne,
papulozne i druge promjene su jedan od najčešćih kliničkih fizikalnih
nalaza alergija koji su vezani vrlo često i za nesnosan svrbež [14].
Angioedemi su jedan od nezaobilaznih pratilaca alergijskih težih
manifestacija kod djece [15]. Ekcemi kod dojenčadi, kod djece herpetiformni
osipi su također kožni nalazi u dječijem dobu [16].
Tu su i rjeđe manifestacije nefrotskog alergijskog sindroma, sindroma
hiperkinetičkog djeteta, glavobolje, sindroma umora i napetosti i drugih
ne dokazanih u potpunosti alergijskih manifestacija.
Ipak najteže su anafilaktičke reakcije, inače rijetke, koje dovode često
do smrti djeteta u 10 % slučajeva [17, 18]. Može uzrokovati razne kožne
reakcije s obzirom na jačinu reakcije. Klinička slika započinje odmah
nakon unošenja alergena parenteralno (preko kože, mišića ili vena) ili
peroralno (kroz usta). Većina reakcija događa se unutar jednog sata.
Može započeti uvodnim simptomima u vidu svrbeža kože, trnjenja sluznice
usne šupljine, angioedema (otoka rahlog potkožnog tkiva) [19]. Dolazi do
stezanja bronhija, edema larinksa (grkljana), epiglotisa (poklopca
grkljana) i okolnog tkiva. Dalje se može razviti kardiovaskularni kolaps
koji je praćen hipotenzijom (niskim tlakom), tahikardijom (ubrzanim
radom srca), koja u pravilu dovodi do teške aritmije, a zbog smanjenog
protoka krvi u mozgu može se javiti vrtoglavica, gubitak svijesti, koma,
čak i smrt.
DIJAGNOSTIKA
Postoji više načina za postavljanje dijagnoze o alergijama [20]. U prvom
redu pedijatar uzima ličnu i familijarnu anamnezu (prethodna oboljenja,
nasljedne bolesti, simptomi, trajanje i tok, navike ishrane , eventualno
prethodno liječenje alergija i ostale podatke koji mogu pomoći u
dijagnosticiranju). Nakon razgovora slijede testovi koji mogu dati
precizniju dijagnozu [21]:
- Kožni test
- Provokacijski testovi
- Krvne pretrage
Rezultate tih testiranja svakako treba interpretirati iskusan
alergolog zbog mnogobrojnih lažno pozitivnih kožnih reakcija. Krvni
testovi su vrlo bitni uz ostale kožne i provokacijske testove a to su
RIST (Radio-Immuno-Sorbent-Test) u kojem se utvrđuje cjelokupno
imunoglobulin E i izražava se količinski, kao i RAST (Radio-Allergo-Sorbent-Test)
u kojem se određuje IgE za pojedine alergene i izražava se najćešće u
klasama [22]. Koriste se često kada su u pitanju mala djeca i pacijenti
koji pate od ekcema.
FARMAKOTERAPIJA
Oblici farmakoterapije kod djece uz imunoterapiju i mjere izbjegavanja
izlaganja alergenu su osnovni trijas tretmana alergijskih bolesti [23].
Tri velike grupe: antihistaminici, kortikosteroidi i simpatomimetici,
korisni su lijekovi u najviše alergijskih bolesti.
ANTIHISTAMINICI
Kako je najbitniji medijator alergije histamin, tako se i lijekovi za
lječenje alergija nazivaju antihistaminici, iako je bilo za očekivati da
se ova skupina lijekova zove antiastmatici [24]. Antihistaminici se vežu
na histaminske H1 receptore i blokiraju ih. Time dolazi do nemogućnosti
vezanja histamina na H1 receptore i alergija se smanjuje. Razlikujemo
antihistaminike starije i novije generacije. Stariji antihistaminici
jesu difenilhidramin, kloropiramin, dimetinden , cetirizin i imaju
zajedničku takozvanu "etilenaminsku" hemijsku strukturu i puno sedativnih
i antikolinergijskih nuspojava (Tabela 2). Noviji antihistaminici (loratadin,
desloratadin) nemaju takvu strukturu nego tricikličnu strukturu i imaju
manje nuspojava (Tabela 3). Nuspojave antihistaminika proizilaze iz
neselektivnosti antihistaminika starije generacije[25]. Naime,
histaminski H1 receptori nalaze se skoro svuda u tijelu, ali ovisno o
tome gdje se nalaze imaju različite učinke. Tako H1 receptori u mozgu
imaju učinak na aktivnost mozga i blokadom H1 receptora u mozgu dolazi
do pospanosti i sedacije. S druge strane H1 receptori u ostalim
dijelovima organizma ("na periferiji", periferni H1 receptori) sudjeluju
u pokretanju alergijskih reakcije. Osim toga, stariji antihistaminici su
ujedno i antikolinergici - blokiraju djelovanje parasimpatičkog nervnog
sistema, pa djeluju pomalo poput atropina, što izaziva dodatne nuspojave
poput tahikardije, suhoće usta i dr.
Difenhidramin je antihistaminik za ublažavanje alergijske kožne reakcije
(urtikarija), angioedema, alergijskih reakcija na sastojke krvi i
plazme, alergijskog konjunktivitis uzrokovanog hranom, dermatografizam,
te kao dodatni lijek nakon prebrođene akutne faze anafilaktične ili
anafilaktoidne reakcije. Također, koristi se u slučajevima alergije nakon
uboda kukaca. Osim toga, difenhidramin ima antitusičko djelovanje te se
koristi za za suzbijanje suhog, neproduktivnog kašlja.
Dimenhidrinat je antihistaminik čija je upotreba prvenstveno
antiemetička, posebno kod bolesti kretanja-putovanja. Osnova djelovanja
dimenhidrinata jest inhibicija acetilholina. Osim antikolinergičkih
učinaka deprimira centralni nervni sistem, ima antiemetsko,
antihistaminsko i lokalno anestetsko djelovanje. Dimenhidrinat inhibira
vestibularnu stimulaciju djelujući prvenstveno na otolite, a u višim
dozama na polukružne kanaliće. Koristi se za sprječavanje bolesti
kretanja, u Menierovoj bolesti i vestibularnim smetnjama.
Dimetinden se koristi za simptomatsko liječenje alergijskih stanja
uključujući urtikariju, angioedem, alergijski rinitis te poremećaje kao
što je pruritus (svrbež). Također, dimetinden se koristi kao komponenta
u pripravcima za liječenje kašlja i prehlade.
Kao kompetitivni antagonist histamina kloropiramin smanjuje tonus
glatkog mišićja suzbijajući učinke histamina na kapilare kože i sluznice.
Djeluje i antipruritički, lokalno anestetično, vazokonstriktorno i
centralnoe sedativno. Hloropiramin dolazi u obliku kreme i injekcija za
intravensku ili intramuskularnu primjenu. Učinkovitost Hloropiramina u
obliku kreme nikada nije u potpunosti dokazana, ali je zato učinkovitost
u obliku injekcije , izvrsna. Hloropiramin se koristi u slučajevima
akutnih alergijskih reakcija, posebno ranih, gdje se oslobađa velika
količina histamina: urtikarija, angioedem, preosjetljivost uzrokovana
lijekovima, ubodi insekata, serumska bolest, polenoza i dr.
Cetirizin namijenjen za sprječavanje i liječenje simptoma sezonske i
cjelogodišnje alergijske bolesti nosne sluznice (alergijskoga rinitisa),
kronične koprivnjače (urtikarije) te drugih alergijskih-bolesti.
Cetirizin počinje djelovati već nakon 20 minuta, a najjači
antihistaminski učinak dostiže nakon 1 sata. Učinak lijeka traje obično
24 sata.
Ketotifen sprječava oslobađanje medijatora iz mastocita i bazofilnih
leukocita, naročito oslobađanje histamina i leukotriena. Smanjuje
hiperaktivnost dišnih putova koju je izazvao aktivirajući faktor
trombocita (PAF), a sprječava i infiltraciju eozinofilima. Zanimljivo je
da ketotifen ima svojstvo sprječavanja astmatične napadaja - snažan je
antiastmatik koji nekompetitivno blokira histaminske H1- receptore pa se
može upotrebljavati umjesto klasičnih blokatora tih receptora.
Koristi se za dugoročno sprječavanje bronhijalne astme (svih oblika,
uključujući i miješane), alergijskoga bronhitisa i astmatičnih tegoba
koje prate peludnu hunjavicu. Također, koristi se za sprječavanje i
liječenje alergijskih bolesti kao što su akutna i kronična urtikarija,
atopijski dermatitis, alergijski rinitis i konjunktivitis.
Loratadin je snažan antihistaminik dugog djelovanja, sa selektivnom
antagonističkom aktivnošću na periferne H1-receptore. To znači da djeluje
samo na spriječavanje i liječenje aleergijskih reakcija, a nema
centralni sedativni učinak, niti antikolinergički-učinak. Koristi se za
liječenje i ublažavanje simptoma alergija različitog uzroka - kod
alergijskog rinitisa gdje zaustavlja kihanje i curenje nosa, svrbež, te
nadraženost i peckanje očiju, koji nestaju ubrzo nakon oralne primjene.
Upotrebljava se, također, za olakšanje simptoma i znakova kronične
urtikarije i ostalih alergijskih dermatoloških poremećaja, ako što je
kontaktni alergijski dermatitis, atopijski dermatitis i dr [26].
Desloratadin je jedan od najnovijih antihistaminika bez sedativnog
djelovanja s dugim učinkom Kao i loratadin, desloratadin se koristi se
za liječenje i sprječavanje sezonskog-alergijskog-rinitisa-i-za-liječenje-koprivnjače.
Feksofenadin je noviji antihistaminik bez sedativnog učinka. Koristi se
za liječenje i spriječavanje simptoma sezinskog alergijskog rinitisa i
za uklanjanje simptoma urtikarije (koprivanjače) nepoznatog uzroka.
Feksofenadin se ne koristi kod djece mlađe od 12 godina.
KORTIKOSTEROIDI
Kortikosteroidi blokiraju skoro sve upalne reakcije u dišnim putovima
blokirajući sintezu interleukina, prostaglandina, leukotriena i nekih
drugih medijatora upale [27]. Kroz ove učinke kortikosteroidi smanjuju
hiperosjetljivost dišnih putova. Također, oni smanjuju lučenje
bronhijalne sluzi i pojačavaju učinak selektivnih beta-2-adrenergičkih
agonista kao što su salbutamol ili salmeterol (TABELA 4). Smatra se da
oni povećavaju broj beta-2-receptora na glatkom mišićju dišnih putova.
Koriste se za prevenciju napadaja astme, a na sam napadaj djelotvorni su
samo u vrlo visokim dozama.
Flutikazon je kortikosteroid koji dolazi u obliku estera flutikazon
propionata a ima protuupalno djelovanje u plućima. Smanjuje simptome i
broj napadaja astme u bolesnika s astmom ranije liječenih
bronhodilatatorima ili drugom profilaktičkom terapijom.
Budezonid je nehalogenirani sintetični kortikosteroid s jakim lokalnim
protuupalnim i slabim sistemskim učinkom. U obliku inhalacije u
bolesnika s astmom omogućuje pristup lijeka na mjesto upale, gdje je
njegovo djelovanje potrebno (TABELA 5). Pri redovitom inhaliranju
smanjuje se potreba za upotrebom bronhodilatatora, simptomi astmatske
bolesti poboljšavaju se, a broj i jačina napadaja smanjuju se. Koristi
se za prevenciju napadaja astme.
Beklometazon je sintetski kortikosteroid srodan deksametazonu. Ima
lokalno antiflogističko i antialergijsko djelovanje. Koristi se za
spriječavanje napadaja astme u odraslih i djece u slučajevima kada
djelotvornost simpatomimetskih ili antikolinergijskih bronhodilatatora
slabi. Također, koristi se i u terapiji teškog kroničnog opstruktivnog
bronhitisa s jako izraženom upalnom komponentom.
Ksantini su tvari s jakim bronhospazmolitičkim djelovanjem. U pitanju su
teofilin i aminofilin. Koriste se uglavnom za prevenciju astme u obliku
tableta s kontroliranim produženim otpuštanjem aktivne tvari, te za
liječenje teškog oblika akutne astme u obliku intravenskih injekcija.
Teofilin je bronhodilatator (opušta glatke mišiće bronha). Teofilin se
koristi u obliku tableta s potupnim oslobađanjem teofilina i to kod
prevencije svih oblika astme u djece i odraslih osoba, kod kroničnog opstruktivnog
bronhitisa i plućnog emfizema (KOBP). Osim toga, zbog karakterističnih
učinaka teofilina i na pluća i na srce koristi se za liječenje plućne
hipertenzije pri kroničnom plućnom srcu. Također, koristi se za
liječenje opstrukcije bronhija u naporu i poremećaja disanja tijekom
spavanja. Aminofilin se rijetko koristi u obliku tableta, ali je njegovo
korištenje za liječenja teške akutne astme, pogotovo statusa astmaticusa
vrlo često.
Kontaktni - alergijski dermatitis (dermatitis allergica e contacta)
bolest je koja se može razviti akutno, no mnogo češće ima dugotrajan
tijek s recidivima. U akutnoj fazi pomažu oblozi 2%-tne borne kiseline
ili fiziološke otopine, kamilice [28,29]. Valja primijeniti
kortikosteroidne kreme, ako postoji opasnost od infekcije tad su u
kombinaciji sa antibiotikom, a ako se koža izrazito ljušti, tada se
primjenjuje kortikosteroidna krema i nekakav keratolitik (npr. salicilna
kiselina), a ukoliko se upalna promjena smanjuje treba prijeći na
indiferentne kreme ili masti. U slučaju jakog svrbeža daju se sustavni
antihistaminici.
Atopijski dermatitis se može liječiti, ali ne i izliječiti . Počinje se
obično sa lokalnim kortikosteroidima samostalno ili u kombinaciji sa
antibioticima. U težim slučajevima se mogu primijeniti i sistemski
kortikosteroidi, eventualno i cikolosporin, kao i sistemski antibiotici
(prema antibiogramu). Zbog jakog svrbeža koriste se sistemski antihistaminici,
te fototerapija (UV-A i UV-B). U novije vrijeme se primjenjuju
imunomodulatori takrolimus i pimekrolimus.
U liječenju Dermatitis herpetiformis je rijetka bolest se primjenjuje
lokalna, simptomatska, protuupalna terapija u cilju smanjivanja svrbeža
(hidrokortizon ) [30].
Kortikosteroidi se dijele na četiri skupine (TABELA 6):
- slabi kortikosteroidi: metilprednizolon,
hidrokortizon,prednizolon;
- umjereno jaki kortikosteroidi: klobetazon, flumetazon,
fluokortin, fluperolon, fluorometolon, flupredniden, dezonid,
triamcinolon, alklometazon, deksametazon i klokortolon;
- jaki kortikosteroidi: betametazon, fluklorolon, dezoksimetazon,
fluocinolon acetonid, fluokortolon, diflukortolon, fludroksikortid,
fluocinonid, budezonid, diflorazon, amcinonid, halometazon,
mometazon, metilprednizolon aceponat, beklometazon, flutikazon,
prednikarbat, difluprednat i ulobetazol;
- vrlo jaki kortikosteroidi: klobetazol i halcinonid.
Kortikosteroidi, samostalno ili u kombinaciji s raznim drugim
ljekovitim tvarima (antibiotici, antiseptici, keratolitici,
antipsorijatici) primjenjuju se u raznim slučajevima.
Hidrokortizon je kortikosteroid brza i kratkog djelovanja [31]. Spada u
skupinu slabih kortikosteroida, a zapravo je prirodni kortikosteroid
kojega luči nadbubrežna žlijezda. On je standard za kortikosteroide
prema kojemu se uspoređuje djelovanje svih ostalih, sintetskih
kortikosteroida. Iako je do danas sintetiziran pregršt sintetskih
derivata kortizola s puno jačim učinkom od kortizola, on se još uvijek
naširoko koristi.
Alklometazon sintetski je kortikosteroid koji se koristi u liječenju
dermatoloških upala. Spada u umjereno jake kortikosteroide. U
dermatološkim pripravcima dolazi u obliku svojeg estra alklometazon
dipropionata. Po djelovanju je selektivni agonist glukokortikoidnih
receptora.
Betametazon je jedan od najznačajnijih lokalnih kortikosteroida (TABELA
7). Spada u sintetske kortikosteroide. Kao i alklometazon i on u svojoj
strukturi sadržava fluor, ali za razliku od alklometazona, ne sadržava
hlor. Protuupalno djelovanje mu je 30 puta jače nego djelovanje
kortizola.
Metilprednizolon kao takav spada u skupinu slabih kortikosteroida [32].
Međutim, ester metilprednizolona i aceponatne kiseline, metiprednizolon
aceponat, ima puno jači učinak i vodi se kao jaki kortikosteroid.
Flumetazon je umjereno jaki, dvostruko fluorirani kortikosteroidni estar
srednje jakog djelovanja s protuupalnim, antipruritičkim, i
vazokonstriktornim djelovanjem. U dermatološkim pripravcima dolazi u
obliku soli s pivalatnom kiselinom.
Mometazon je noviji sintetski kortikosteroid koji sve više ulazi u
kliničku upotrebu. Hemijski, on je drugačiji od ostalih kortikosteroida
jer sadržava klor van steroidne jezgre. U dermatološkim pripravcima
dolazi u obliku estra, mometazon furoata. Po svojoj jakosti spada u
skupinu jakih kortikosteroida i nešto je jači od betametazona.
SIMPATOMIMETICI
Ova skupina lijekova priprada u lijekove s učinkom na autonomni nervni
sistem, u skupinu simpatomimetika (TABELA 8). Oni aktivitraju samo
beta-2-adrenergičke receptore što uzrokuje momentalno opuštanje dišnih
putova, njihovo proširenje i olakšanje disanja. Smatraju se temeljem
liječenja astme [33]. Dijelimo ih na one s kratkotrajnim učinkom kao što
su salbutamol i tertbutalin te na one s dugotrajnim učinkom kao što su
salmeterol, formoterol i klenbuterol (TABELA 9).
Salbutamol je selektivni simpatomimetik koji djeluje na beta-2-adrenergične
receptore bronhalnih mišića, ali ne i na beta-1-adrenergičke receptore
srca. Stoga izazva izdašnu dilataciju bronha bez nepoželjnih
kardiovaskularnih pojava. Spada u skupinu simpatomimetika za liječenje
astme s kratkim djelovanja - počinje djelovati najbrže za oko 5 minuta,
maksimum djelovanja postiže za sat vremena, a sveukupno "drži" 4-6 sati.
Dolazi u obliku inhalatora s finim prahom koji se inhalira u trenutku
nastupa napadaja astme za brzo olakšanje, te u obliku tableta.
Salmeterol, za razliku od salbutamola, spada u skupinu dugodjelujućih
inhalacijskih simpatomimetika-bronhodilatarora, a primjenjuje se samo u
obliku inhalacija (inhaler ili diskhaler). Naime, on počinje djelovati
za oko 14 minuta, maksimum djelovanja postiže za dva i pol sata, a
sveukupno "drži" čak 12 sati. On se ne koristi za ublažavanje napadaja
astme, nego se svakodnevno, redovito primjenjuje kako bi dugoročno držao
dišne putove otvorenima i stoga spriječio pojavi napadaja astme ili
barem smanjio broj učestalih napadaja astme.
Formoterol kao i salmeterol, dugodjelujući je simpatomimetski
bronhodilatator, a koristi se u kombinacijama s inhalacijskim
kortikosteroidima za spriječavanje napada astme. Također, formoterol se
koristi za ublažavanje simptoma opstrukcije disanja u kroničnoj
opstruktivnoj bolesti pluća. Najčešće se koristi u obliku fiksne
kombinacije s kortikosteroidom budezonidom.
Klenbuterol je još jedan dugodjelujući, selektivni beta-2-adrenergički
agonist koji aktivira beta-2-adrenergičke receptore u bronhima i opušta
ih. Vrlo je potentan i u tabletama se nalazi u dozi od samo 2 mikrograma.
Koristi se u obliku inhalacija ili u obliku tableta za spriječavanje
pojave napadaja astme. Međutim, danas se klenbuterol sve manje koristi
za tretman astme.
Ipratropijev bromid se veže na muskarinske receptore u dišnim putovima,
blokira ih, zbog čega se acetilkolin ne može vezati za muskarinski
receptor, pa stoga dolazi do smanjenja učinka parasimpatikusa u dišnom
sistemu. Time jača utjecaj simpatikusa i dolazi do bronhodilatacije
(proširenja bronha) i lakšeg disanja.
DRUGI LIJEKOVI
Montelukast je koristan kao dodatni lijek u spriječavanju i trajnom
liječenju astme, pogotovo kod onih pacijenata kod kojih kortikosteroidi
i drugi bronhodilatatori ne mogu u potpunosti kontrolirati astmu (TABELA
10). Montelukast je pogotovo koristan kod pacijanata s alergijskom
astmom, a također i kod prevencije napadaja koji nastaju zbog fizičkog
naprezanja. Montelukast se može koristiti za prevenciju napadaja
sezonskog alergijskog rinitisa.
Kombiniranjem simpatomimetika i kortikosteroida dobiva se bolji učinak u
prevenciji astme, a u isto vrijeme, uzimanje lijekova je
pojednostavljeno, što vodi boljoj suradljivosti—pacijenata (TABELA 11).
S druge strane, za zaustavljanje napadaja astme koriste se
simpatomometici i antikolinergici (TABELA 12). Kombiniranjem ta dva tipa
lijeka dolazi do sinergijskog učinka i bržeg i boljeg zaustavljanja
napadaja astme, pogotovo kada samo jedna komponenta postane
nedjelotvorna [34]. Primjer takve kombinacije jest kombinacija simpatomimetika
salbutamola i antikolinergika ipratropijeva bromida.
DISKUSIJA
U ovom članku opisane su pragmatske mjere pedijatra u primarnoj
praksi za uključivanje određenih medikamenata [35,36]. Tako se
upotrebljavaju lijekovi iz različitih grupa kao reprezenti lijekova
sličnih karakteristika sa komentarima djelovanja, kontraindikacijama,
nus efektima i slično.
Tri velike grupe lijekova, antihistaminici, kortikosteroidi i
simpatikomimetici imaju prednost nad ostalim grupama lijekova čije su
indikacije vrlo ograničene kod djece [37,38].
Značaj razvoja antialergijskih lijekova je velika kada znamo da 5 % svih
pacijenta u primarnoj pedijatrijskoj praksi kao prvi pregledi bez
opstruktivnog bronhitisa-astme su bolesti alergijske etiologije, do 20 %
su hronični opstruktivci, a svako šesto dijete ima opstruktivnu plućnu
bolest. Zadatak farmakologije, pedijatrije, imunologije, alergologije i
svih ostalih medicinskih disciplina danas, kao i ranije i ubuduće
ogroman je i tu leže nove mogućnosti za istraživanja.
ZAKLJUČAK
Djeca mogu biti alergična na praktično sve vrste stanih tvari i
čestica: zagađen zrak, dim, pelud, prašina, kukci, grinje, biljke, ubodi
kukaca, hrana, lijekovi, deterdženti, kozmetika i mnogo još supstanci.
Alergija (reakcija preosjetljivosti) jest pojava da imunološki sustav
krivo reagira na određene tvari iz okoliša koje u tim slučaju nazivamo
alergeni. Ima više načina i za liječenje problema alergija. Jedan od
najdjelotvornijih je očistiti mjesto boravka od alergena koji izazivaju
reakcije djeteta, te izbjegavati mjesta koja takve alergene sadržavaju.
Nekoliko antagonističkih lijekova se služe za prevenciju od alergijskih
uzročnika, sprječavajući proces granulacije i aktivaciju štetnih
stanica. Ti lijekovi u sebi sadrže antihistamine, epinefrin (adrenalin)
i kortison. Njihova svrha je ublažavanje simptoma alergije, ali su
neučinkoviti u stalnom otklanjanju alergije. Postoji razlog zbog kojeg
se vjeruje da su alergije nasljedne. Naime, gotovo uvijek, alergični
roditelji imaju alergičnu djecu. Mada ako se i čak dogodi da alergični
roditelji imaju alergičnu djecu, djeca mogu biti osjetljiva na sasvim
druge alergene. Temeljno je pravilo za prevenciju alergija da dojenče
što duže bude na prsima jer je majčino mlijeko uvijek najbolja
prevencija. |
|
