|   | 
			
        | 
			  | 
			
		80. 
		UDRUŽENA POJAVA GRAVES-OVE I PLUMMER-OVE 
		BOLESTI – PRIKAZ BOLESNIKA 
		Nebojša Paunković(1), Džejn Paunković(1), Kosta Nikolić(2) 
		(1)POLIKLINIKA "PAUNKOVIĆ", ZAJEČAR, (2)ZDRAVSTVENI CENTAR ZAJEČAR, 
		NUKLEARNA MEDICINA 
		 
		Prikazali smo slučaj jedne bolesnice sa istovremeno ispoljenom 
		autoimunom (Graves- Bazedowljeva bolest) i autonomnom (Plummer-ova 
		bolest) hipertireozom. Bolesnica se godinama kontrolisala kod nas zbog 
		eutireoidne strume, ali su se poslednjih meseci ispoljili znaci 
		"hipertireoidnog sindroma". Izvršeno je detaljno ispitivanje štitaste 
		žlezde. Udružena pojava ove dve vste hipertireoza dokazana je na osnovu 
		kliničkog stanja hipermetabolizma, maksimalno suprimiranog TSH, 
		povišenog "slobodnog" tiroksina, i pozitivnog nalaza antitela na TSH 
		receptore, i scintigrafskog prikaza "vrućih" nodusa sa delimično 
		suprimiranim paranodalnim tkivom.U radu su komentrarisana predhodna 
		iskustva autora i poređena su sa iskustvima drugih istraživača. 
		Ključne reči: Graves-Basedow-ljeva bolest, Plummer-ova bolest, 
		hipertireoza, udružena pojava 
		
		e-mail:npaunkovic@sezampro.rs 
  
		81. 
		TETANUS – BOLEST KOJA JE PALA U ZABORAV 
		Aleksandra Paunović, S. Petrović, S. Strainović 
		ZDRAVSTVENI CENTAR NEGOTIN 
		 
		UVOD: Tetanus je akutna infektivna bolest koju uzrokuje anaerobna 
		bakterija Clostridium tetani , karakterizirana intermitentnim toničkim 
		grčevima voljne muskulature. 
		CILJ: Cilj rada je da prikazom bolesnika ukažemo na značaj pravovremenog 
		postavljanja dijagnoze i upućivanju pacijenta na odgovarajuće odeljenje. 
		MATERIJAL I METODI RADA: Materijal korišćen u pisanju rada je protokol 
		SHMP ZC Negotin, izveštaji hirurga, anesteziologa i neurologa i otpusna 
		lista sa infektivnog odeljenja KC Niš. 
		Pacijentkinja se javlja (ne prvi put) u SHMP dana 02.11.2011. godine i 
		žali se na bol u vratu. Anamnestički ne dolazimo do značajnijih 
		podataka. Pacijenkinja biva puštena kući sa analgetskom i 
		antiedematoznom terapijom pod Dg: Sy cervicobrachiale i savetom da se 
		javi izabranom lekaru. Sutradan, 03.11.2011. godine dobijamo poziv na 94 
		da se pacijentkinji koja je bila juče stanje pogoršalo, da je potpuno 
		ukočena i ne može da govori. Ekipa SHMP dovozi pacijentkinju sa 
		kliničkom slikom kojom dominira blaži opistotonus i trizmus. 
		Pacijentkinja je svesna i žali se da ne može da diše. Govori kao da 
		šišti kroz stegnute vilice , usne su razvučene u bolan osmeh, izraz lica 
		ciničan i odmah je bilo jasno o čemu se radi. Detaljnijom anamnezom tj. 
		ciljanim pitanjem da li je pacijentkinja imala neku povredu u skorije 
		vreme, rečeno nam je od strane rođake da je povredila nogu pre dve 
		nedelje i da se nije odmah javila lekaru, već nakon 10 – tak dana, tj. 
		tačnije 30.10.2011. godine. 
		Pregledom protokola SHMP i protokola prijemne ambulante hirurškog 
		odeljenja pronađeno je da se pacijentkinja prvi put javlja 30.10.2011. 
		godine kada je povreda stopala koja je bila naizgled bezazlena prvih 
		dana, bila uzrok ove opake bolesti.  
		Istog dana pacijentkinja biva pokrivena antitetanusnom, antibiotskom i 
		analgetskom terapijom, a rana biva sanirana. 
		Međutim, period inkubacije je itekako prošao i bolest se javila sa 
		potpuno izraženom simptomatologijom. 
		Pacijenkinja je poslata kao hitan slučaj u KC Niš – infektivno 
		odeljenje, gde je nakon hospitalizacije od dva meseca i niza 
		terapeutskih procedura vraćena kući sa minimalnim sekvelama.  
		ZAKLJUČAK: Kao zaključak možemo navesti da i dan danas kada smatramo da 
		je vakcinacijom uglavnom pokriveno kompletno stanovništvo, moramo 
		misliti na ovu bolest upravo zbog toga što smo tetanogeno područje, 
		pravovremeno postavljanje dijagnoze može dovesti do izlečenja. 
		Klučne reči: tetanus, povreda, dijagnostika 
		e-mail : 
		drsandrapaunovic@gmail.com 
		 
		82. 
		SPONTANA RUPTURA BUBREŽNOG ANGIOMIOLIPOMA 
		N. Pakević, R.Mitrović, Z. Đurić, B. Jeremić, M. Matović, N. Đurić 
		ZDRAVSTVENI CENTAR VALJEVO, UROLOŠKO ODELJENJE 
		 
		UVOD I CILJ: Angiomiolipomi su retki, benigni tumori bubrega koji se 
		najčešće javljaju kod pacijenata sa tuberoznom sklerozom (48-80%), 
		obično su obostrani i asimptomatski. Takođe, mogu nastati i kao 
		izolovani tumori kod pacijenata koji ne boluju od ove bolesti. Cilj 
		našeg rada je da prikažemo akutno nastali Wunderlichov sindrom kod 
		pacijentkinje sa izolovanim angiomiolipomom koja ne boluje od tuberozne 
		skleroze. 
		MATERIJAL I METOD RADA: Wunderlichov sindrom prestavlja spontano, 
		netraumatsko i akutno nastalo bubrežno krvarenje unutar bubrežne kapsule 
		ili Gerotove fascije. Kao takvo može biti prva manifestacija bubrežnog 
		angiomiolipoma. Ovo spontano krvarenje često je masivno, intezivno i 
		može se završiti fatalno po pacijenta. Uvidom u literaturu objavljeno je 
		4410 radova vezanih za spontano retroperitonealno krvarenje od kojih je 
		882 slučaja (20% ) spontanih retroperitonealnih krvarenja uzrokovano 
		rupturom angiomiolipoma bubrega. 
		U novembru 2010.g, žena stara 59 godina, primljena je u bolnicu zbog 
		jakih bolova u trbuhu koji su se širili ka levoj slabini, izrazite 
		malaksalosti , slabosti i anemije. Pri prijemu učinjene su sledeće 
		dijagnostičke procedure: Laboratorijska evaluacija/Hgb 62g/l, Hct 22%/. 
		Fizikalni pregled, EHO i CT abdomena koji opisuje uvećan levi bubreg 
		dimenzija 130x90mm uz pojavu ekspazivne formacije na konveksitetu levog 
		bubrega dimenzija 55x70mm koja pokazuje centralno krvarenje i nekrozu 
		unutar tumora. Takođe opisan je i veliki retroperitonealni hematom koji 
		se protezao od gornjeg pola levog bubrega do ilijačne jame. 
		REZULTATI: Shodno dijagnostičkim nalazima i kliničkoj slici, 
		pacijentkinja je uz prethodnu stabilizaciju i rehidrataciju, hitno 
		operisana. Učinjena je levostrana nefrektomija. 
		Ph-Dg-Angiomiolipoma renis l.sin. Makroskopski – žućkast tumor dimenzija 
		77x70x55mm sa ognjištima nekroze i centralnog krvarenja, izrazito 
		vaskularizovan uz prisustvo masti i glatkih mišićnih vlakana. 
		Postoperativni tok protekao je uredno i pacijentkinja je dobrog opšteg 
		stanja otpuštena iz bolnice. 
		ZAKLJUČAK: Wunderlichov sindrom prestavlja spontano, atraumatsko 
		retroperitonealno krvarenje i može biti prva manifestacija bubrežnog 
		angiomiolipoma. Spontana ruptura bubrežnog angiomiolipoma nije retka i 
		može biti fatalna po pacijenta. Spontane rupture najčešće se javljaju 
		kod pacijenata sa tuberoznom sklerozom. CT abdomena je najbolja 
		dijagnostička procedura a optimalno lečenje zavisi od veličine tumora i 
		da li je prisutno krvarenje iz bubrega ili ne. Lečenje se sastoji od 
		kliničkog praćenja, embolizacije ,organ- poštedne hirurgije do 
		nefrektomije. 
		Ključne reči:Angiomiolipomi bubrega,Wunderlichov sindrom,spontana 
		ruptura angiomiolipoma bubrega,načini lečenja. 
		e-mail: dusicapak@ptt.rs 
		 
		83. 
		METAHRONI KOLOREKTALNI 
		KARCINOM – PRIKAZ SLUČAJA 
		Zoran Joksimović (1), Hakija Bašić (2), Dušan Bastać (3) 
		(1)INTERNISTIČKA ORDINACIJA "JOKSIMOVIĆ" BOR , (2)LABORATORIJA 
		"BIOMARKER" NIŠ, (3)INTERNISTIČKA ORDINACIJA "DR.BASTAĆ" ZAJEČAR 
		 
		CILJ RADA je ukazati na značaj praćenja bolesnika posle uklanjanja 
		primarnog kolorektalnog tumora.  
		Osnova Kolorektalni karcinom (CRC) je značajan medicinski problem. 
		Inicijalno se može prezentovati kao solitaran ili multipli. Multipli 
		primarni CRC mogu biti sinhroni ili metahroni zavisno od dužine 
		intervala proteklog između postavljenih dijagnoza. CRC koji se 
		dijagnostikuje 6 meseci od otkrivanja inicijalnog CRC se smatra 
		metahronim. Sinhroni CRC su oni koji su otkriveni istovremeno ili unutar 
		perioda od 6 meseci od prvobitne dijagnoze. Metahroni CRC se otkrivaju u 
		0,5-9% slučajeva . 
		PRIKAZ SLUČAJA. D Z .rođen 1949.god.iz Bora Od 2007.godine "pati od 
		hemoroida". Od novembra 2008. primećuje učestale sluzavo krvave stolice 
		sa tenezmima i osećajem nepotpunog pražnjenja. Fiberoptička 
		rektosigmoidoskopija 14.02.2009: Neo colonis sigmodei, Stenosis colonis 
		sigmoidei, Polypus colonis sigmoidei. Operisan marta 2009.godine u 
		Beogradu I hirurška klinika. dg: Resectio colonis sigmoidei 
		pp.adenocarcinoma. Kolonoskopija u Z.C.Bor jula 2010 god.: bez znakova 
		recidiva i de novo malignoma. Od septembra 2011.godine lečen od anemije 
		mikrocitnog tipa. Samoinicijativno dolazi na kolonoskopiju. 
		Kolonoskopija u našoj ordinaciji 23.02.2012.god: Neo colonis 
		ascendentis, Polypus colonis ascendentis, Polypus recti.  
		DISKUSIJA. Smatra se da inicijalni uznapredovali i maligno alterisani 
		adenomi predstavljaju dodatni rizični faktori za razvoj metahronih 
		adenoma. Pored kliničkih kontrola i serijskog praćenja tumorskih markera 
		kolonoskopija je osnovna dijagnostička procedura u detektovanju 
		metahronih tumora kolorektuma. Nerazjašnjena anemija je alarmni simptom 
		koji indikuje kolonoskopiju.  
		ZAKLJUČAK. Redovne, pravilno izvedene kolonoskopije posle polipektomije 
		ili operacije primarnog CRC su neophodne i obavezne. Ovako izvedene 
		kontrole mogu smanjiti rizik pojave metahronih karcinoma. Kontrolne 
		kolonoskopije mogu da otkriju metahrone CRC u ranom stadijumu. Lečiti 
		anemiju i pritom sa sigurnošću ne isključiti sinhroni ili metahroni CRC 
		posle operacije primarnog CRC je vitium artis. 
		Ključne reči: kolorektalni karcinom, metahroni tumor, kolonoskopija  
		e-mail: joksaz@ptt.rs 
		 
		84. 
		LIPOSARKOM NOSA - PRIKAZ SLUČAJA 
		Ivana Stojanovic, D. Mladenović  
		INSTITUT ZA PATOLOGIJU, KLINIČKI CENTAR NIŠ 
		 
		UVOD: Nazalni i paranazaslni maligni tumori čine manje od 5% svih 
		malignih tumora glave i vrata. Maligni tumori epitelnog porekla 
		dominiraju, tj najčešći su planocelularni karcinomi ove regije. 
		Meko-tkivni tumori su jako retki i to su obično rabdomiosarkomi ili 
		fibrosarcomi, dok su liposarkomi izuzetno retki, a posebno predela 
		sinusa. Diferencijalno-dijagnostički oni su važni zbog opsruktivnih 
		promena koje su česte u ovoj regiji. Liposarkomi su maligni tumori mekih 
		tkiva koji se najčešće javljaju retroperitonealno, na trupu, 
		ekstremitetima i javljaju se u oko 20% kod odraslih osoba. U oblasti 
		glave i vrata, oni se izuzetno retko javljaju. Mogu biti 
		dobro-diferentovani, miksomatozni, pleomorfni.  
		CILJ: Rad ima za cilj da prikaže slučaj liposarkoma, kao izuzetno retke 
		neoplazme, posebno u predelu sinusa. 
		Materijal i metodirada: Naš pacijen je bila žena, starosti 46 godina, sa 
		progresivnom nazalnom opstrukcijom, koja nije reagovala na standardnu 
		kliničku terapiju. Endoskopski je utvrdjeno postojanje jasno ograničene 
		submukozne mase, u srednjoj i zadnjoj trećini septuma nosa. Masa je 
		odstranjena i poslata na patohistološki pregled. Za postavljanje 
		dijagnoze, pored patohistološkog pregleda, bile su potrebne i dopunske 
		imunohistohemijske analize. 
		REZULTATI: Pregledom preparata utvrdjeno je da promena liči na 
		dobro-diferentovan liposarkom, i uradjene su dodatne IHH analize – na 
		keratin, S-100 protein, dezmin. U submukozi su prisutni 
		dobro-diferentovani lipoblasti, bez evidentne mitotske aktivnosti, 
		keratin je bio negativan, S-100 i dezmin pozitivan.  
		ZAKLJUČAK: Dijagnoza liposarkoma u oblasti sinusa je veliki 
		dijagnostički izazov za patologa. Radi se o neoplazmi koja je izuzetno 
		retka u oblasti sinusa, obično praćena opsruktivnim promenama, i jakom 
		inflamacijom, pa se obično sumnja na inflamatorni polip ili hronični 
		sinuzitis. Važno je dobiti IHH potvrdu tumora, posebno kada se radi o 
		slabije diferentovanim formama liposarkoma. Kao terapija primenjuje se 
		hirurško odstranjenje promene i zračna terapija, mada ovi tumori mogu da 
		recidiviraju i da budu lokalno agresivni. 
		Ključne reči: mekotkivne neoplazme, nazalni maligni tumori, paranazalni 
		maligni tumori, liposarkom. 
		e-mail: 
		ivana.stankovic1509@gmail.com 
		 
		85. 
		OSTEOSARKOM EWING 
		Nataša Stanulov, Dragana Dujin Pecarski, Mirna Kuzman  
		DOM ZDRAVLJA NOVI BEČEJ 
		 
		UVOD: Osteosarkom je najčešći primarni tumor kosti. Češći je u period od 
		15-te do 19-te godine. U 13-oj godini je izjednačena incidenca kod 
		dečaka i devojčica, a u starijoj dobi je učestaliji kod dečaka. Najčešći 
		je osteosarkom femura 60%, tibije 30% i humerusa 10%.  
		PRIKAZ SLUČAJA: Dečak se u pratnji majke javlja zbog bolova u levoj 
		natkolenici koje ima unazad godinu dana. Pregledom se ustanovljava bolna 
		fleksija natkolenice,dete štedi nogu pri hodu. Upućuje se ortopedu. Na 
		osnovu RTG snimka postavlja se sumnja na Tu femoris l.sin. Dalje se 
		upućuje u Klinički centar Novi Sad radi dodatne dijagnostike. Na MR leve 
		natkolenice uočava se ekstenzivna lezija levog femura,agresivnih 
		karakteristika sa ekstraosealnom mekotkivnom ekstenzijom u predelu 
		dijafize. Uz korelaciju RTG lezije u prvom redu odgovara Ewing sarkomu. 
		Na Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije na osnovu PH nalaza 
		potvrdjuje se pretpostavljena dijagnoza i uočavaju se meta promene na 
		plućima. Ordinira se hemioterapija po odgovarajućem protokolu. Nakon 
		prve terapije,koju pacijent dobro podnosi, metastaske promene su u 
		regresiji te se operativnim putem vrši resekcija dijafize femura sa 
		transplantacijom. Sledi nastavak hemioth a zatim se sprovodi zračna 
		terapija "kupanja pluća" uz dalju hemioterapiju. Nakon osam meseci radi 
		se reosteosinteza i plastika pomoću homografta. Nakon mesec dana se 
		konstatuju prvi znaci kalusa na proksimalnoj osteotomiji. Kontrolni UZ 
		abdomena je bez patoloških promena. 
		ZAKLJUČAK: Dobro uzetom anamnezom i pravovremenim upućivanjem pacijenta 
		u sekundarne i tercijalne zdravstvene ustanove uspevaju se staviti pod 
		kontrolu i bolesti sa vrlo lošom prognozom kao što je osteosarkom Ewing. 
		Sve ovo povećava šanse za kvalitetniji i duži život što je od 
		neprocenjivog značaja a naročito kada je mlađa populacija u pitanju kao 
		sto je u ovom primeru slučaj. 
		Ključne reči: osteosarkom, ekstenzivne lezije, transplantacija, 
		hemioterapija 
		e-mail: natasa063@yahoo.com 
		 
		86. 
		POREMEĆAJI REPOLARIZACIJE 
		MIOKARDA KOD SPORTISTA - PRIKAZ SLUČAJA 
		Slobodan Stojiljković 
		ZDRAVSTVENI CENTAR KRUŠEVAC 
		 
		UVOD: T talas elektrokardiografski beleži procese repolarizacije u 
		miokardu. On je, po pravilu, negativan u odvodu aVR i pozitivan u II 
		standardnom odvodu. Takođe, normalno je pozitivan u prekordijalnim 
		odvodima V2-V6. U desnom prekordijalnom odvodu V1 on može biti 
		negativan, bifazičan ili pozitivan. Kod dece je negativan T talas u 
		desnim prekordijalnim odvodima fiziološki nalaz i predstavlja tzv. 
		Juvenilnu sliku EKG-a. Geneza promena T talasa kod sportista dovodi se u 
		vezu sa poremećajima vegetativnog nervniog sdistema, hipertrofijom 
		miokarda, elektrolitskim disbalansom i dr. Pravilno tumačenja promena 
		repolarizacije kod sportista nije jednostavno i zahteva poseban oprez, 
		pogotovu ako liče na nalze koji se viđaju u nekim bolesnim stanjima 
		(perikarditis, ishemiska bolest srca, metabolički poremećaji i dr.). 
		CILJ: Prikaz poremećaja repolarizacije miokarda kod sportiste i procena 
		njegove sportske sposobnosti. 
		MATERIJAL I METODI RADA: Korišćeni su rezultati pregleda, testiranja i 
		kliničkih ispitivanja u periodui mart 2008-decembar 2010. Fudbaler N.M. 
		(11. 02. 1988.) student Fakulteta za fizičku kulturu, član nižerazrednog 
		fudbalskog kluba javio se na sistematski pregled sportista 20. 03. 
		2008.g. Anamnestički: fudbal aktivno trenira 6 godina, puši 3 godine po 
		15 cigareta dnevno, otac boluje od arterijske hipertenzije. Negira 
		ranija oboljevanja, teža povređivanja i hirurške intervencije. EKG 
		snimak od 06. 11. 2002.g. negativan T talas u odvodima II, III, aVL i 
		aVF, pozitivan u odvodu aVR i inkompletan blok desne grane Hisovog 
		snopa. Ehokardiogram – nalaz uredan. 
		Na urađenom EKG-u registruju se nagativni T talasi u odvodima I,II,III 
		aVL, aVF i levim prekordijalnim odvodima V4-V6, pozitivan T u aVR kao i 
		inkompletni blok desne grane. Isti nalaz reistruje se i 21. 03 2008.g. 
		kada je upućen kardiologu kruševačke bolnice na pregled. Odbio 
		hospitalizaciju. Na kardiološkom pregledu EKG nalaz identičan 
		predhodnim, ehokardiogram u granicama normale, kardiospecifični enzimi 
		(CK, CK-MP, LDH I troponin I) u fiziološkim granicama. EKG nalaz u toku 
		testa opterećenja i nakon njega sličan predhodnim. Na holter monitoringu 
		EKG nalaz identičan predhodnim, registruje se frekvenca od 40-120/min, 
		bez poremećaja ritma i AV sprovođenja. Dodatna ispitivanja urađena su na 
		Institutu za kardiovaskularne bolesti Kliničkog centra Srbije i VMA. U 
		toku 2008g. urađena su 4 ehokardiograma, 4 testa opterećenja, 2 holter 
		monitoringa, dopler protoka na srčanim ušćima, MSCT koronarografija, MZ 
		srca i AT na coxaci viruse. Svi nalazi su bili u fiziološkim granicama, 
		osim EKG nalaza. Radna dg. Promene u EKG-eu. U toku 2009.g. regidtruje 
		se negativizacija T talasa I u odvodu V3. Tokom 2009.g. urađena su još 2 
		ehokardiograma i 2 testa opterećenja, ponovljen titar na coxaci viruse, 
		nalazi su bili identični onim iz 2008.g. Marta 2010.g. urađena je 
		transezofagealna ehokardiografija kojom je otklonjena sumnja na 
		postojanje aneurizme interatrijalnog septuma. Na zadnjem kontrolnom 
		pregledu decembra 2010.g. EKG nalaz identičan predhodnim. 
		ZAKLJUČAK: Iz navedenog prikaza može se, a i mora, sagledati 
		dijagnostički značaj elektrokardiograma. EKG i dalje predstavlja moćno 
		dijagnostičko sredstvo pomoću koga dobijamo saznanja o procesima 
		polarizazije i repolarizacije miokarda i sprovođenju srčanih impulsa, 
		kao i njihovim poremećajima. Svakom sportisti neophodno je pri svakom 
		pregledu uraditi EKG a što je i preporuka evropskog Udruženja 
		kardiologa. I pored svih navedenih dijagnostičkih ispitivanja ostalo je 
		nerazjašnjeno zbog čega je došlo do poremećaja repolarizacije kod 
		navedenog sportiste. Njemu je zabranjeno dalje aktivno bavlčjenje 
		sportom. 
		Ključne reči: T talas, repolarizacija, EKG, ehokardiogram, test 
		opterećenja, holter 
		e-mail: 
		stojiljkovicslobodan@yahoo.com 
		 
		87. 
		DEČAK SA METILMALONSKOM 
		ACIDEMIJOM - PRIKAZ SLUČAJA 
		Mirko Nikolić (1), Bojana Cokić (1), Bratimirka Jelenković (1), Ljiljana 
		Jovanović (1), Brankica Vasić (2) 
		ZDRAVSTVENI CENTAR ZAJEČAR, (1) PEDIJATRIJSKA SLUŽBA, (2)DEČIJI 
		DISPANZER 
		 
		Metilmalonska acidemija je autozomnorecesivna nasledna bolest. Postoji 
		defekt enzima metilmalonil-CoA mutaze ili defekt u stavranju 
		adenozilkobalamina, vitamin B12 kofaktora za pomenuti enzim. bolest se 
		javlja sa učestlošću 1 u 50000 do 100 000 ljudi. 
		Klinički se karakteriše povraćanjem, dehiodratacijom, mišićnom slabošću, 
		zastojem u rastu i razvoju, preteranim umorom (letargija) i usporenom 
		napredovanju u težini. Dugoročni problemi uključuju probleme u ishrani, 
		intelektualni invaliditet, hronična bolest bubrega. Bez lečenja ovaj 
		poremećaj može dovesti do kome i smrti u određenim slučajevima. 
		Odojčad i deca sa metilmalonskom acidemijom (MMA) u povećanom su riziku 
		od metaboličke dekompenzacije naročito tokom epizoda povećanog 
		katabolizma (npr infekcije, trauma,hirurška intervencija, psihosocijalni 
		stes...).  
		LIČNA ANAMNEZA: Drugo dete iz uredne trudnoće, porođaj završen u terminu 
		carskim rezom. PM-2 900 g.U četvrtom danu upućen u Institut za 
		Neonatologiju zbog gubitka u telesnoj masi. U Institutu za zdravstvenu 
		zaštitu majke i deteta Srbije "Dr Vukan Čupić" Novi Beograd postavlejna 
		dijagnoza METILMALONSKA ACIDEMIJA.Uredno vakcinisan.Inače više puta 
		hospitalizovan zbog pogoršanja osnovne bolesti i u IMD i u Dečijem 
		odeljenju ZC Zaječar. 
		PORODIČNA ANAMNEZA: dete iz prve trudnoće egzitiralo u sedmom danu 
		života pod slikom teške metaboličke acidoze, precizna dijagnoza nije 
		postavljena. Mlađi brat zdrav. 
		Opis šest hospitalizacija u periodu januar 2011.- januar 2012. godine (u 
		uzrastu od sedme do osme godine života) u Dečijem odljenju ZC Zaječar. 
		Tokom svih hospitalizacija glavna tegoba je povraćanja koje je dva puta 
		bilo praćeno i respiratornim infekcijama. Nekoliko dana pred svaki 
		prijem počinje da povraća, slabije unosi tečnost i hranu,malaksao je. U 
		statusu dominira dehidratacija, miris na aceton i malkasalost.Ostali 
		nalaz po organima i sistemima je uglavnom bio uredan (osim kod 
		pridruženih respiratornih infekcija). Telesna masa je 14,5-14,14,7 kg. 
		redovno uzima svoju terapiju iz IMD propisanu od strane metabologa i 
		nutricioniste (Acidi citrici, K-Citrici,carnitin, Folan, Alopurinol). U 
		KS Hb ispod graničnih vrednosti, ukupni proteini-55 g/l, albumini-55 
		g/l,urea, kreatinin, transaminaze ,CPK, LDH u granicama referentnih 
		vrednosti. pH se kretao od 7,01-7,35. Najmanja vrednost pH-6,99. BE do 
		minus 25. TCO2-7,2. Lečen po preporukama za osnovnu bolest i u dogovoru 
		sa metabologom iz IMD- nakonada tečnosti, sprečavanje hipoglikemije, 
		nadoknada bikarbonata i pp kalijuma kada je bio onemogućen peroralni 
		unos tečnosti. Tokom dve od šest hospitalizacija upućen je u IMD zbog 
		teške kliničke slike uprkos adekvatnoj terapiji. 
		Prikazan je dečak koji boluje od retke metaboličke bolesti koji se leči 
		i kontroliše u tercijarnoj ustanovi zbog multidisciplinarnog tima, ali 
		je povremeno potrebno da se leči u ustanovi sekundarnog nivoa. 
		Bolesnici s već postavljenim dijagnozama naslednih metaboličkih bolesti 
		koje se mogu sresti u metaboličkim krizama trebaju imati jasno pisana 
		uputstva o njihovom zbrinjavanju i teže dostupne lijekove.Postupak 
		prijema u bolnicu treba skratiti. 
		Ključne reči: metaboličke bolesti, metilmalonska acidemija. 
		e-mail: mirkonik@mediananis.net
		 
   | 
			  | 
			  | 
			  |